VIP Zagreb Jazz Festival - Pat Martino Trio

VIP Zagreb Jazz Festival ove nam godine nudi pet sjajnih koncerata, a Metro portal u suradnji s VIP Zagreb Jazz Festivalom poklanja čitateljima po dvije ulaznice za svaki od koncerata. 

Drugi koncert za koji djelimo ulaznice je nastup Pat Martino Tria u Zekaemu u četvrtak, 11.11.

Dvije ulaznice osvojio je Nikola Potravi iz Zagreba.

Gitarist  i  skladatelj  Pat  Martino,  pravim  imenom  Pat  Azzara,  rođen  je  1944.  u Philadelphiji,  u  američkoj  saveznoj  državi  Pennsylvaniji.  Sin  pjevača  Carmena "Mickeya"  Azzare,  gitaru  je  počeo  svirati  u  ranoj  mladosti,  nadahnut  glazbom  Wesa Montgomeryja  kojem  je  posvetio  jedan  album.  Prema  mišljenju  kritičara  jedan  je  od najubudljivijih  i  najvirtuoznijih  gitarista  na  današnjoj  jazz  sceni.  

Poznat kao soul, jazz i postbop  glazbenik, gitaru je počeo svirati kao dvanaestogodišnjak, a profesionalnu  je  karijeru  započeo  kao  petnaestogodišnjak napustivši  školovanje  i posvetivši se samo  glazbi. U ranom  razdoblju svirao je rock glazbu, a poslije i jazz i to sa slavnim saksofonistima, među ostalima sa Sonnyjem Stittom, Johnom Handyjem, Redom Hollowayom, Willisom Jacksonom i Ericom Klossom te s pjevačem Lloydom Priceom.  

No,  karijeru  su  mu  obilježile  suradnje  s brojnim  orguljašima:  Jimmyjem  McGriffom, Charlesom  Earlandom,  Jackom  McDuffom, Trudyjem  Pittsom,  Jimmyjem  Smithom, Donom  Pattersonom  i  Richardom  Grooveom Holmesom.  Surađivao  je  i  s  drugim poznatim  jazzistima:  Woodyjem  Hermanom, Chickom  Coreaom,  Slideom  Hamptonom, Bobbyjem  Hutchersonom  i  Stanleyom Clarkeom.  Krajem  1960‐ih  svirao  je  nadahnut indijskom  tradicijskom  glazbom,  a  u 1970‐ima  je  djelovao  pod  utjecajem  glazbenog stvaralaštva  Karlheinza  Stockhausena.  

Tijekom  karijere  snimio  je  mnogo  albuma  kao  član  sastava  drugih  glazbenika  te četrdesetak  kao  vođa  vlastitog.  Na  snimanjima  njegovih  albuma  svirali  su  poznati jazzisti  poput  Cedara  Waltona,  Richarda  Davisa,  Joea  Farrella,  Billyja  Higginsa,  Joea Lovana,  Gonzala  Rubalcabe,  Cassandre  Wilson,  Christiana  McBridea  i  Johna Patituccija.  

Pat  Martino  je  dobitnik  brojnih  priznanja  i  nagrada.  Godine  2004.  čitatelji  časopisa Down  Beat  proglasili  su  ga  najboljim  jazz  gitaristom.  Bavi  se  podučavanjem  predajući na  filadelfijskom  University  of  the  Arts,  ali  i  diljem  svijeta,  sudjelujući  na  seminarima i glazbenim  radionicama.  Osim  sviranja  gitare,  podučava  primjenu  glazbene  terapije  i  to zasnovanu  na  vlastitim  iskustvima.  

Naime,  nakon  operacije,  zbog  proširenja  krvnih  žila u  mozgu,  1980.  je  izgubio pamćenje  i  zaboravio  sve  o  dotadašnjoj  glazbeničkoj karijeri,  uključujući  i  sviranje gitare.  Mada  su  liječnici  rekli  da  će  to  stanje najvjerojatnije  ostati  trajno,  ponovnim učenjem,  uz  pomoć prijatelja,  ali  i  računala  i gitarskog  sintesajzera,  među  ostalim slušanjem  svojih  starih ploča,  postupno  se prisjećao  važnih  detalja  svoga  dotadašnjeg života  i  ponovno  je  naučio  svirati  gitaru.  

Na  jazz  scenu  se  vratio  1987.  i  otada  redovito  nastupa  diljem  svijeta  te  je  asistent na  Universyity  of  the  Arts  u  Philadelphiji.  Služi  se  metodom  za  improviziranje  koju  je sam  razvio.  Nedugo  je  utemeljio  vlastitu  izdavačku  tvrtku  APM  Records.  

Odabrana  diskografija:  

El  Hombre  (Prestige/Universal  Music,  1967.) 
East  (Fantasy/Universal  Muisc,  1968.) 
Stone  Blue  (Blue  Note/Dallas  Records,  1998.) 
Live  at  Yoshi's  (Blue  Note/Dallas  Records,  2001.) 
Think  Tank  (Blue  Note/Dallas  Records,  2003.) 
Remember  ‐ A  Tribute  to  Wes  Montgomery  (Blue  Note/Dallas  Records,  2006.)  

Nagradno pitanje

Pat Martino vodi ...?