Djeca koja redovito sjede s roditeljima tijekom objeda jedu više povrća i mršavija su od svojih vršnjaka koji nemaju takve životne navike, tvrdi novo istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Pediatrics. Ali ti rezultati nisu nimalo iznenađujući. Nemali je broj istraživanja koja su analizirala odnos između prehrambenih navika djece i njihove težine koji je puno složeniji od pukog unosa šećera i masnoća. Općenito je stajalište da su zajednički obiteljski obroci dobri za djecu u više aspekata, ali malo je dokaza o tome koliko su korisni u pomaganju djeci da ne postanu pretila. Ukratko, grčki su istraživači intervjuirali 1,138 djece u dobi između 9 i 13 godina o njihovoj prehrani i tjelesnim aktivnostima i zatim su iz prikupljenih podataka izvukli pet općenitih uzoraka prehrambenih navika i životnog stila skupine.

>> Zdrava hrana za djecu

Jedan od tih uzoraka je - večera, kuhano jelo i povrće - ova su djeca jela puno povrća , redovito su sjedila za stolom s roditeljima tijekom obroka i obično su za ručak i večeru konzumirala klasična kuhana jela (topla i hladna) umjesto sendviča, grickalica i manjih brzih obroka sličnih doručku.

>> Jamieva hrana za djecu

Djeca koja su spadala pod u okvire ovog uzorka imala su manji indeks tjelesne mase, uži struk, manje masnoća i manje kilograma od ostalih vršnjaka koji su pripadali ostalim uzorcima Preostala četiri uzorka bila su sljedeća: 'nestrukturirana prehrana temeljena na brzoj hrani i sjedećem načinu života', zatim uzorak 'velike količine vlakana', uzorak 'doručak' i na kraju 'vježbanje, voće, povrće'. Nije poznato zašto ovi uzorci nisu imali pretjerane veze s dječjom težinom ili količinom masnoće u tijelu, rekla je dr. Mary Yannakoulia sa Sveučilišta Harokopio iz Atene. Ona napominje da navika sjedenja s obitelji za vrijeme obroka može značiti da se djeca drže tradicionalne mediteranske prehrane koju karakterizira maslinovo ulje, puno povrća, cjelovite žitarice i riba. To je najrazumnije objašnjenje.

Ali istraživanje ipak nije potpuno jer je analiziralo stanje djece samo u jednom vremenskom periodu i nije bilo kontinuirano. Kako bi se dokazalo da su djeca koja sudjeluju u obiteljskim obrocima manje izložena riziku od pretilosti potrebno je nastaviti promatrati kontrolnu skupinu. No Yannakoulia se ne da obeshrabriti; ona napominje da bi čak i ovi rezultati mogli značiti da zajedničko obiteljsko objedovanje ima „preventivni učinak" kad su u pitanju nakupljanje kilograma, pretilost i nezdrava prehrana.