San, ta neprestana ljudska potreba, i u današnje je vrijeme ostao jedna od glavnih tema u znanosti. Zašto ga trebamo? Zašto je ponekad teško zaspati? Kako san utječe na naš život, od rekreacije do primanja? Daniel Kripke, voditelj istraživanja Scripps Clinic Sleep Centra u Kaliforniji, pokušao je dati odgovor na jedno od najzanimljivijih pitanja.

Kripke je usporedio stopu smrtnosti na uzorku od preko milijun odraslih Amerikanaca koji su u sklopu studije o prevenciji raka bilježili koliko spavaju svake noći. Rezultati su za mnoge bili iznenađujući, ali su ih slična istraživanja u Europi i Aziji potvrdila. Istraživanja su pokazala da osobe koje spavaju između šest i pol i sedam i pol sati na dan žive najdulje. Oni koji spavaju osam i više ili spavaju manje od šest i pol sati, ne žive tako dugo.

Iznenađujuće je da predug san počinje s osam sati, a spavanje od osam i pol sati moglo bi biti čak i nešto gore nego ono od pet.

Postotak smrtnosti, pa i obolijevanja, može se prikazati u obliku slova ‘U’ jer se i jako kratak i jako dug san povezuju s mnogim bolestima, s depresijom i pretilošću, pa time i srčanim bolestima.

- Međutim, idealna količina sna kod prevencije bolesti nije jasno određena. Većina točaka smanjenog rizika je kod sedam ili osam sati, ali neke su kod šest, pa čak i devet sati sna. Na primjer, najmanje dijabetesa ima u onih koji spavaju sedam sati. No, ova mjerenja nisu jednako jasna kao kod smrtnosti - objašnjava Kripke.

- Može se raspravljati o razlozima zašto ljudi koji toliko spavaju žive duže, no zapravo ne znamo prave razloge. Ne znamo može li se mijenjanjem navika spavanja produžiti životni vijek. Nadamo se, međutim, da ćemo uskoro dati odgovor i na to pitanje - zaključuje Kripke.