Sati i sati pred televizijom ili računalom utječe, kao što se moglo pretpostaviti, i na spretnost djece. Iako izgledaju kao mali mađioničari kad igraju igrice koje zahtijevaju veliku spretnost, čak i tjelesnu, sve to pada u vodu kad dijete izađe u park.

Što je još gore, nije čak ni nužno buljenje u ekrane raznih gadgeta da bi djeca bila devet puta trapavije od vršnjaka koji i dalje preferiraju ganjanje lopte, dovoljno je da ne izlaze van. Takva djeca imaj i do devet puta slabije razvijenu koordinaciju od djece koja se redovito igraju na otvorenom. 

Problem na taj način postaju i jednostavne stvari kao što je igranje školice, a kamoli neki kompliciraniji sportovi ili igre. Dobra koordinacija je povezana s jakim mišićima, izdržljivošću i zdravom težinom, no od svega toga ništa ako se ne prakticira igranje na otvorenom.