Često se misli kako se kod prejedanja nekom slasticom nakon koje nam bude muka radi isključivo o snazi volje, odnosno nedostatku iste kod ljudi sklonih ovakvim „popuštanjima". Takav je stav kod ljudi koji jednostavno ne mogu stati na samo jednom komadu torte ili čokolade s keksom izazivao golem osjećaj krivnje i pomanjkanja samopouzdanja.

Ipak, nije baš sve tako crno, kažu znanstvenici. Naime, neki ljudi jednostavno su genetski skloniji takvim prejedanjima zato što im dio mozga koji bi to trebao sprječavati ne funkcionira kako treba.

Istraživači sa Sveučilišta Yale proveli su studiju koja je pokazala kako razina glukoze (šećera) u krvi vodi gubitku samokontrole u mozgu, što dovodi do toga da naše tijelo dobije neizdrživu želju za tortama, kolačima, sladoledom i svim ostalim slatkim i visokokaloričnim poslasticama.

Nažalost, znanstvenici su primijetili da je ovaj efekt još izraženiji u pretilih ljudi, kojima i najmanji pad razine glukoze u krvi uzrokuje neizdrživi poriv da opustoše cijeli hladnjak.

Glukozu naše tijelo dobiva iz ugljikohidrata u hrani, koji dolaze u zdravijim i manje zdravim oblicima.

„Dobri" ugljikohidrati dolaze iz svježeg voća i povrća, smeđe riže i tjestenine, orašastih plodova, proizvoda od punog zrna i grahorica.

„Loši" ugljikohidrati dolaze iz bijelog brašna, bijelog šećera, kolača, torti, grickalica, karboniziranih bezalkoholnih pića, sladoleda i kukuruznog sirupa, koji se nalazi u cijelom nizu proizvoda, budući da je slađi i jeftiniji od šećera.

Osiguravanje normalne razine glukoze u krvi vrlo je važno ukoliko želimo izgubiti na težini, a takvoj se filozofiji priklanjaju i brojne moderne dijete i načini prehrane.

Ukoliko i sami imate problema sa prejedanjem slatkim, pokušavajte tijekom dana jesti više puta u manjim količinama, kako bi vam razina šećera u krvi bila što konstantnija. Isto tako, ako već niste, „prebacite" se na prehranu koja se temelji na dobrim ugljikohidratima i otkrit ćete da, osim što su zdraviji, često imaju i bolji okus od svojih nezdravih rođaka.