Miris prve jutarnje kave toliko je zamaman da se koristi i u reklamama, no kad srknete tu prvu kavu, okus nikad nije toliko dobar kao miris. Vjerovali ili ne, i ozbiljni znanstvenici sa Sveučilišta u Londonu pozabavili su se ovom temom, iako se ne može reći da su Britanci poznati po finoj kavi.

Naime, gutanjem se aroma šalje u nos sa zadnje strane, iznutra, tako da se aktivira drugo osjetilo mirisa u mozgu koje je manje prijemčivo na okus, pa stoga okus nikada ne može biti tako privlačan kao sam miris. 

Iz istog razloga neki očajno smrdljivi sirevi imaju iznenađujuće sjajan okus, jer prolaze u nos s "krive strane".

No, stvar je zapravo u načinu na koji percipiramo okus. Unatoč uvriježenom vjerovanju, čovjek ima dva čula mirisa, jedno kad udišemo mirise iz okoline, a drugo kad zrak izlazi iz nas kroz nos. Čak osamdeset posto onoga što mislimo da je okus zapravo predstavlja miris koji se detektira pri izdisaju. 

Jedine dvije arome koje se potpuno jednako interpretiraju bez obzira na način kojim ih detektiramo su čokolada i lavanda. 

Kod kave je specifičan problem i činjenica da se 300 od 631 kemijskog spoja koji čine aromu kave rastopi u slini, pa se sama aroma mijenja već prije nego što progutamo gutljaj.