Učenje novorođenčadi da se sama uspavaju čini se da kasnije u djetinjstvu ne dovodi do emotivnih ili razvojnih poremećaja, ali im isto tako dugoročno ne koristi jer statistički nemaju ništa manje problema sa spavanjem od djece koja nisu prošla obuku, pokazalo je australsko istraživanje.

To istraživanje provedeno je na istoj djeci obuhvaćenoj ranijim istraživanjem provedenom 2007. godine kada su australski znanstvenici utvrdili da je i novorođenčadi i roditeljima koristilo kad su bebe učene da se same uspavaju. Tehnike koje su korištene bile su da majka povremeno dolazi do bebe koja kontinuirano plače prije spavanja ili da se roditelji postupno povlače iz dječje sobe što nauči dijete da samo zaspi.

No, roditelji i liječnici, unatoč rezultatima toga istraživanja, izražavali su zabrinutost da bi tehnike samouspavljivanja mogle naštetiti emotivnom razvoju novorođenčadi i stoga njihovu kasnijem mentalnom zdravlju i sposobnosti da se nose sa stresom. Uz to postavljala su se pitanja i oko toga utječu li tehnike na odnos djeteta prema roditeljima.

"Željeli smo utvrdili je li korist dugoročna ili postoje li dugoročni učinci", kazala je voditeljica istraživanja Anna Price iz Kraljevske dječje bolnice u Victoriji u Australiji.

U novom istraživanju proučavana su djeca obuhvaćena prvim istraživanjem i utvrđeno je da podjednaki broj danas šestogodišnje djece ima problema sa spavanjem bez obzira na to jesu li kao novorođenčad prošla trening samouspavljivanja.

Usporedbom roditelja djece iz dvije skupine uočeno je da se ne razlikuju po stupnju depresije ili stresa.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Pediatrics.