Mnogima je poznat osjećaj omamljenosti nakon 10 ili 12 sati provedenih u krevetu. Osjećaj umora gori nego prije odlaska na spavanje koji često traje cijeli dan.

Liječnici godinama upozoravaju na opasnosti koje sa sobom nosi manjak sna - pad imuniteta, problemi s probavom, loša koncentracija i njene posljedice kao što su prometne nesreće, pad produktivnosti i drugo. No, efekte pretjerivanja sa spavanjem liječnici još uvijek ne razumiju u potpunosti, javlja CNN.

"Mnogi će vam potvrditi da kada spavaju dugo, čemu se najčešće prepuštaju tijekom vikenda, u stvari spavaju lošije i u konačnici se ne osjećaju bolje nego lošije, ali zašto je tomu tako još nam nije poznato", kaže dr. Daniel Kripke iz Scripps Clinic Sleep centra u kalifornijskoj La Jolli. Medicinskih dokaza zbog kojih bi ljudima trebalo preporučiti da ne pretjeruju sa spavanjem nema dovoljno, dodaje Kripke.

Osjećaj omamljenosti nakon predugačkog spavanja, 'lebdenje' između budnosti i sna, poznat je kao 'sneno pijanstvo', objašnjava dr. Lisa Shives iz centra Northshore Sleep Medicine iz Illinoisa.

"Vidjela sam slučaj u kojem je čovjek u takvom stanju doveden u bolnicu jer je njegova žena posumnjala da je doživio moždani udar", kaže dr. Shives opisujući koliko intenzivni ti efekti mogu biti. "Ako ste u takvom stanju niste sposobni za ništa, ne možete donositi nikakve odluke no, to su rijetki slučajevi. Najčešće sve završi s 'lošim danom' koji se prebrodi uz par tuširanja i nekoliko šalica jače kave."

Ako vas 'sneno pijanstvo' hvata samo povremeno nema razloga za zabrinutost, ali ako prijeđe u 'kronični poremećaj' možda se radi o simptomu nekog drugog zdravstvenog problema, a uz to vam i skraćuje život.

Do sada su provedena najmanje dva istraživanja čiji rezultati su pokazali da je kod osoba koje spavaju manje od pet ili više od deset sati, smrtnost povećana.

Finska studija iz 2007. pokazala je da mortalitet raste i do 20 posto kod onih ljudi koji običavaju spavati više od osam sati, te da imaju veće izglede za doživljavanje moždane kapi.

Znanstveni su svjesni da su san i životni vijek povezani, ali točnu vezu još nisu uspjeli utvrditi. Uzroci hipersomnije, kroničnog predugačkog spavanja, prema mišljenju stručnjaka najvjerojatnije su:

Loša kvaliteta sna

Osoba može spavati preporučeni period vremena, ali se ipak buditi 'neispavana' i umorna. Često o snu mislimo samo u satima ili minutama, ali to je samo kvantiteta koja bez kvalitete nije dovoljna, kažu znanstvenici.

Prosječni ciklus početka sna traje oko 90 minuta. U prvom stadiju radi se o lakom snu koji onda napreduje do čvrstog sna u četvrtom stadiju, a nakon toga slijedi REM faza u kojoj se sanja.

Drugi medicinski problemi

Kada ljudi imaju problema s lošom kvalitetom sna onda provode mnogo vremena u prvoj, plitkoj fazi sna, pa ju pokušavaju nadoknaditi dužim spavanjem, kažu stručnjaci. Ukoliko shvatite da redovito spavate više od devet sati, a budite se umorni trebali bi posjetiti liječnika jer bi se moglo raditi o raznim problemima odnosno poremećajima sna, od apneje i narkolepsije do 'nemirnih nogu'.

Apnea uzrokuje velike probleme. Ako se disanje tijekom sna stalno prekida ne može se govoriti o kvalitetnom snu nego o 'mučenju'. Moguće je i da se radi o periodičkom trzanju ekstremiteta. Nagli pokreti i okretanja ozbiljno ometaju san. Problemi sa snom zabilježeni su i kod osoba koje pate od depresije.

Genetika

Neki ljudi prirodno trebaju manje sna, a neki više. Pod malo sna stručnjaci podrazumijevaju one koji spavaju manje od 6 i pol sati, dok se pod puno sna smatra više od 9 i pol sati.

Nedavna studija kalifornijskog sveučilišta iz San Francisca otkrila je gen hDEC2. Istraživanjem na paru majka-kći utvrđeno je kako se radi o genu odgovornom za duljinu sna, a znanstvenici su zaključili i kako se mutacijom toga gena može naslijediti preferirana duljina sna. To će im otkriće nadaju se pomoći da dođu do još uvijek nepoznatog odgovora na pitanje zašto je nekim ljudima potrebno više, a nekima manje sna da bi funkcionirali normalno.