Nedavno je objavljena osebujna proza, roman suvremene splitske književnice Marije Andrijašević, Zemlja bez sutona, na nekih 250 stranica,što je fino odmjerena dužina za nestrpljivog aktualnog čitatelja.

Roman govori o povratku Glorije, biologinje u rodni kraj Dalmatinske zagore, susretanje s Jadranom i njegovom kćeri Altom, s vlastitom prošlošću i svojim ocem, sve premreženo ambijentalnim zapisima, dirljivim doživljavanjima prostora, prirode,bilja, ljudi, meteo uvjeta, svjetla,mraka, zvukova i mirisa.

To divno osjećanje iskonske pripadnosti kamenu na kojem su rođeni i njezini preci, proteže se cijelim romanom i svaki će se čitatelj tada sjetiti elemeneta osobnog porijekla,prošlosti koju je većinom zaboravio ili odbacio i utopio se u struju novoga,sasvim drugačijega.

Fina proza o prošlosti iz koje izranjamo,o suočavanjima, dragih i onih koji bi uvijek izbjegavali i nerado se toga prisjećali a još manje susretali, o vremenu koje ovdje u pradomovini nekako drugačije promiče,o potisnutim emocijama.

Valja hrabro zaroniti u polagani, usporeni svijet sjećanja i dojmova Marije Andrijašević i iskreno mu se iznenaditi, posve začuđeni.