Moram priznati nakon čitanja, koga sam nekoliko puta prestajao, stekao sam čvrst ambivalentrni dojam - tema je zanimljiva, poticajna, izazovna, riječ je o raskalašenom seksualnom životu profesora na likovnoj akademiji, tužba studentice i otkaz optuženog, neobični, nesvakodnevni svećenik, udruženi par osvetoljubivih žena i čudesno grozan kraj glavnoga junaka.

Istodobno,na stranicama ove knjige pred nama se ukazuje izrazito antipatičan portret suvremenog svijeta, vulgaran i krajnje primitivan, bez ikakvih moralnih vrijednosti s ponešto dociranja o stvarnosti kroz aspekt umjetnosti.

Čitajući Oneiricon (naslov izvire iz grčke riječi oneiros, san) povremeno prekidao bi čitanje, odlagao knjigu i razmišljao hoću li nastaviti čitati ove odiozne retke, no istodobno, ta ružnoća bila je misteriozno privlačna uz upit što će se na kraju dogoditi.

Naravno, nakon dovršenja čitanja Oneiricona upitao sam se,je li svijet u kome živimo doista toliko odvratan, nestvarno gadan i ljigav, bez imalo empatije i je li ova proza samo krik čovjeka,jedno od posljednjih upozorenja čovjeku i čovječanstvu.

Uznemirujuća knjiga o svijetu i čovjeku.