Adolescente se obično krivi što navečer predugo ostaju budni, a onda se ujutro muče kada se treba izvući iz kreveta. Iako je istina da mnogo njih (isto kao i mnogo odraslih ljudi) nema najzdravije navike spavanja, odavno je znanstvenim putem dokazano da taj globalni problem ima i svoj biološki razlog.

Na Sveučilištu u Műnchenu, 2004. dokazano je da tinejdžeri zapravo imaju potpuno drugačije poimanje vremena. Tijekom adolescenskih godina, dvadeset četverosatni ciklus koji određuje kada ćemo spavati, a kada se probuditi, puno je kasniji.

Nakon 20. godine, kada postiže ciklus vrhunac, organizam osjeća potrebu da krene na spavanje i budi se ranije. S 55 godina tijelo će imati potrebu leći spavati i buditi se u isto vrijeme u koje to rade desetogodišnjaci.

U doba objavljivanja istraživanja iz 2004. na Oxfordu je došlo do velikog pomaka u neuroznanstvenim istraživanjima. Naime, Russell Foster na slijepim je miševima uspio dokazati da ciklus spavanja kod sisavaca ovisi isključivo o sunčevoj svjetlosti. To znači da se biološko vrijeme (ono koje određuje kada ćemo se osjećati pospano) i društveno vrijeme (koje pokazuje sat ili određuje društvena sredina) ne poklapaju, zbog čega dolazi do neispavanosti i iscrpljenosti.

S obzirom na to da školske i fakultetske obveze počinju oko 8 sati ujutro, to vrijeme ne poklapa se s biološkim promjenama kroz koje prolaze adolescenti. Njihovo tijelo traži da spavati odlaze kasnije, zbog čega dobiti manje sati sna.

Koje je rješenje?
Idealno rješenje bi, naravno, bilo pomaknuti vrijeme tinejdžerskih obaveza za 2 do 3 sata, ali to bi sa sobom donosilo brojne probleme zbog potrebe za prilagođavanjem društvenim pravilima.
No u SAD-u se rješenje aktivno traži. Postoje ekstenzivna istraživanja koja dokazuju da je rano započinjanje s dnevnim obavezama zapravo opasno za zdravlje adolescenata, a može dovesti do problema poput pretilosti, depresije i degradacije ocjena.

Unatoč tome što se rješenje za ovaj problem još uvijek ne nazire, postoji nešto što možemo učiniti - trebali bismo imati više razumijevanja prema potrebama spavanja tinejdžera, barem onih dana kada si mogu dozvoliti dva - tri sata duže u krevetu. Na kraju krajeva, radi se o potrebi koju ne mogu kontrolirati.