Emocionalno prejedanje, unatoč raširenom mišljenju, nije posljedica nedostatka samokontrole, tvrdi psihologinja Jennifer Kromber za Psychology Today. 

U nastavku vam donosimo pet čimbenika koji utječu na ovakvu vrstu emocionalne povezanosti s hranom: 

Mržnja prema vlastitom tijelu - možda zvuči čudno, ali istina je: mržnja prema vlastitom tijelu jedan je od najvećih čimbenika u emocionalnom prejedanju. Negativnost, sramota i mržnja rijetko nadahnjuju ljude na dugotrajne velike promjene, pogotovo kada je riječ o našim tijelima ili našim osjećajima prema sebi. Mnogi mi kažu da će prestati mrziti svoje tijelo nakon što postignu ciljanju težinu. Morate prestati mrziti svoje tijelo kako biste završili ciklus emocionalnog prejedanja.

Nesvjesnost - emotivno prejedanje može biti izravan rezultat toga što niste svjesni što ili zašto jedete. Terapeuti to nazivaju nesvjesnim prejedanjem. To je ono kad završite s obrokom, ali polako nastavljate dalje jesti hranu koju ste željeli ostaviti. To može biti i kikiriki ili kreker, a samo zato što je ispred vas.

Problemi s teškim osjećajima - u našoj kulturi od malih nogu učimo kako izbjegavati osjećaje. Nažalost, načini na koji smo naučili da se ne bavimo sa svojim osjećajima nije uvijek u našem najboljem interesu. Bez sposobnosti da se nosite se svojim osjećajima, podložni ste emocionalnom prejedanju. 

Psihologija - prepuštanje gladi ili umoru najbolji je način da postanete ranjivi na emocionalno prejedanje. Kad je vaše tijelo gladno ili umorno, ono ne samo da šalje snažne poruke vašem mozgu da mora jesti, već kada smo gladni više nismo ni svjesni. Zbog toga se teško odupiremo žudnji ili potrebi za hranom. 

Uživanje u hrani - prema mnogim izvorima konzumiranje šećera i masti oslobađa opioide u našem mozgu. Opioidi su aktivni sastojci kokaina, heroina i mnogih drugih narkotika. Tako da se osjećate smireno dok jedete sladoled i čips. A odbacivanje tih navika je kao odvikavanje od droga. Pronađite druge načine s kojima ćete se osjećati zadovoljno i smireno.