Istraživači su primijetili da oni koji su predisponirani da vole visokokaloričnu hranu također mogu imati dodatne faktore povezane s mozgom.

Bilo da ste netko tko dodaje ljuti umak svemu što jede ili netko tko traži blagi umak sa strane, jasno je da svi imamo različite ukuse. I premda je frustrirajuće kada morate 'ukrotiti' jelo za gosta na večeri ili zatražiti ne tako začinjenu opciju kada naručujete u restoranu, novo istraživanje moglo bi objasniti naše preferencije okusa.

Razlog zašto ljudi vole određenu hranu, a ne vole drugu temelji se na vašoj kulturi, okusnim pupoljcima ili izloženosti hrani u djetinjstvu - znanost kaže da je to zapravo povezano s našom genetikom, prenosi MSN.

Studija objavljena u časopisu Nature Communications otkrila je stotine genetskih varijacija koje su povezane s određenom hranom, uključujući one zbog kojih možete voljeti ili ne voljeti hranu poput masne ribe, avokada, čilija i još mnogo toga.

Znanstvenici su pronašli 401 genetsku varijaciju, od kojih su mnoge utjecale na višestruke osobine sklonosti ili nesklonosti hrani.

Na temelju rezultata, istraživači su izradili "kartu hrane" koja je ocrtala tri skupine hrane povezane s genetikom: Vrlo ukusna, niskokalorična i stečena hrana.

To uključuje genetske komponente zbog kojih su ljudi skloniji visokokaloričnoj (vrlo ukusnoj) hrani, poput mesa, mliječnih proizvoda i slatkiša. Druga genetska komponenta bila je povezana s onima koji su voljeli hranu jakog okusa (stečenu) poput alkohola i ljutog povrća. Treća skupina genetike vezana je uz ljude koje privlači voće i povrće (niskokalorično).

Istraživači su primijetili da oni koji su imali genetiku vezanu uz jednu kategoriju hrane također dijele genetiku za specifične zdravstvene osobine. Na primjer, ljudi koji su obično uživali u vrlo ukusnoj hrani također su nosili varijante gena povezane s povećanim rizikom od pretilosti i nižim razinama aktivnosti.

S druge strane, ljudi koji su često uživali u hrani jakog okusa bili su genetski predisponirani za niže razine kolesterola i veću tjelesnu aktivnost, ali su imali veće šanse za prekomjerno konzumiranje alkohola ili pušenje.

A oni koji su naginjali voću i povrću bili su genetski predisponirani za više tjelesne aktivnosti.

Istraživanje je pokazalo da oni koji su bili genetski predisponirani da vole povrće nisu nužno voljeli svo povrće. Znanstvenici su otkrili slabiju vezu s uživanjem u salatnom povrću, kuhanom povrću i nekom povrću jačeg okusa, poput špinata i šparoga. Oni pretpostavljaju nakon MRI skeniranja da bi to moglo biti vjerojatnije povezano s dijelom mozga koji je uključen u obradu zadovoljstva.

Naše prehrambene preferencije nisu uvijek pod našom kontrolom. Ovo bi istraživanje moglo u nekom trenutku pomoći u otkrivanju načina kako pomoći ljudima da promijene svoju prehranu kako bi postigli određene zdravstvene ciljeve, ali u međuvremenu, to je izvrstan izgovor koji možete koristiti kada vam preferencije okusa stanu na put. Uostalom, geni vam govore da morate imati malo ljutog umaka na kajgani.