Svi mi uvijek se osjećamo bolje kada nekome pomognemo i ugledamo smješak na licima osoba do kojih nam je stalo. Neki od nas možda su koji puta dobili kompliment o tome kako znaju dobro slušati i daju dobre savjete, no jeste li se ikad zapitali bi li dijeljenje i primanje savjeta možda moglo biti opasno i kontraproduktivno?

Obično za savjet pitamo osobe od povjerenja, prijatelje ili članove obitelji, no pritom zaboravljamo na nekoliko važnih stvari koje utječu na ono što ćemo čuti:

1. Često zapravo ne tražimo savjet već potvrdu o tome da smo u nečemu dovoljno dobri

"Nisam zadovoljna na ovom poslu. Bih li trebala dati otkaz?" ovakvim i sličnim pitanjima ne tražite savjet, već samo tražite da netko potvrdi vaše mišljenje i odluku koju ste već donijeli. 

2. Ljudi koje pitamo za savjet nisu uvijek kompetentni u temi o kojoj ih ispitujemo. Češće ćemo za savjet pitati člana obitelji ili prijatelja, umjesto osobe koja o nekoj temi zna više.

3. Ljudsko mišljenje je subjektivno. Ljudi će uvijek donositi zaključak ili davati savjet na temelju nečega što su sami doživjeli, a pritom će im biti teško zamisliti taj problem iz vaše perspektive i to je normalno jer oni niisu vi. 

4. Mala grupa ispitanih obično nije reprezentativna. Ako, primjerice, želite nekamo otputovati pa pitate za savjet trojicu prijatelja koji su tamo bili, nećete dobiti istu povratnu informaciju kao što bi dobili da ste pitali 20-25 turista ili pročitali desetak recenzija o destinaciji.

5. Savjet smanjuje našu odgovornost. Ako zaista nismo sigurni što bismo trebali učiniti, obično ćemo učiniti ono što nam drugi kažu kako bismo umanjili vlastiti osjećaj odgovornosti. No ne smijemo zaboraviti da ćemo mi trpjeti posljedice te odluke, a ne netko drugi. 

Umjesto savjeta, trebali bismo tražiti informacije i usredotočiti se na široku sliku. Na taj ćemo način prikupiti vjerodostojno znanje o nečemu, a analizom mogućih pogrešaka predvidjeti sljedeći korak.