Trošite sate i sate u teretani, ali nikako da budete u formi? Okrivite vlastite roditelje za to. Ako je vjerovati istraživačima, jedna od pet osoba naslijedi „gene loše tjelesne forme" pa ma koliko da vježbaju neće postići željene rezultate. Istraživači su pažnju usmjerili na aerobne vježbe, no, vjeruju da naša DNK utječe i na to kako topimo masnoće tijekom tjelesnih aktivnosti. 

Rezultati istraživanja sugeriraju da je dovoljan samo jedan mali test krvi kako bismo saznali „isplati" li nam se teško vježbati ili je bolje da tražimo druge načine za postizanje i očuvanje dobrog zdravlja. Istraživači iz ukupno 14 institucija iz Europe i SAD-a proučavali su 600 ispitanika koji su vježbali na biciklu i mjerili su njihovo aerobno tjelesno stanje.

Točnije, mjerila se količina kisika koju su unosili u pluća, što je pokazatelj razine sposobnosti srca da pumpa krv i jedno od najboljih sredstava za predviđanje dugog i zdravog života. Trčanje, vožnja bicikla i žešće hodanje povećavaju sposobnost tijela da unosi i koristi kisik čime se ojačava sveopća otpornost na bolesti.

Istraživači su zatim pozornost usmjerili na DNK sudionika u kojoj su pronašli 30 gena izravno odgovornih za unos kisika. Među njih 30 izolirali su 11 gena na kojima su postojale određene različitosti povezane s kvalitetom aerobnog stanja organizma nakon vožnje biciklom. Dakle, od pet sudionika jedan ima gene zbog kojih mu se unos kisika nakon tjelesnih aktivnosti ne povećava čime mu se automatski ne poboljšava ni tjelesna forma.

James Timmons sa Sveučilišta London koji je i vodio studiju vjeruje kako će test krvi, odnosno DNK test za određivanje postojanja „anti-fitnes gena" vrlo uskoro biti patentiran i poslan na tržišta diljem svijeta. Moći će ga koristiti i obiteljski liječnici kao i stručnjaci u teretanama i fitnes centrima kako bi mogli predložiti kvalitetniji program vježbanja. Osobama koje nose ovakve gene predlagat će se i promjena u ishrani i korištenje statina koji su dobri za srce. Osim toga, stručnjaci će im moći „prepisati" i različite vrste vježbi od kojih bi ipak mogli imati više koristi.

Inače, dio istraživanja objavljen je u časopisu Journal of Applied Physiology. Samo istraživanje provedeno je u suradnji s Human Genomics laboratorijem iz Louisiane i Centrom za zdravo starenje pri Sveučilištu iz Kopenhagena.