Znanstvenici su shvatili i objasnili neke od najkompliciranijih pojava u svemiru, poput radijusa crnih rupa do ponašanja subatomskih čestica, unatoč činjenici da ne možemo vidjeti ni jedno niti drugo. Imajući to na umu, teško je ne začuditi se kako istovremeno nemaju objašnjenje (ili su do njega došli tek nedavno) za mnoge svakodnevne pojave koje viđamo u našem okruženju.

Kao što ćete i sami vidjeti, neke od najmisterioznijih stvari upravo su one koje na prvi pogled izgledaju dosadno i uobičajeno. Pa krenimo.

Zašto brazilski oraščići, iako su najveći, uvijek isplivaju na vrh posude s orašastim plodovima?

Zasigurno ste i sami primijetili da brazilski oraščići uvijek nekako izađu na vrh posude s miješanim orašastim plodovima, unatoč činjenici da su najveći. Ovaj fenomen poznat je u znanosti kao „efekt brazilskih oraščića" i jedna je od najvećih nerazjašnjenih misterija u tzv. kvantnoj fizici mnoštva čestica, dijelu fizike koji se bavi proučavanjem ponašanja čestica u nekom skupu čestica.

Ono što stvara problem u ovoj situaciji jest činjenica da, kad je nekakva skupina čestica u pitanju (pa bili to orašasti plodovi ili naslage sedimenta), veći dijelovi polako izlaze na površinu unatoč većoj sili gravitacije koja djeluje na njih, a manji dijelovi padaju na dno.

Za ova je fenomen ponuđeno nekoliko teorija, ali niti jedna od njih nije uspjela u potpunosti i nedvosmisleno objasniti zašto je tomu tako.

Je li pjena tekućina, plin ili čvrsta tvar?

Bez obzira koristite li ju za pjenušavu kupku, brijanje, pranje suđa, na vrhu torte ili u omiljenoj pivi, pjena je jedna od onih stvari bez kojih bi nam mnogo toga bilo nezamislivo. Ipak, iako se s njom svakodnevno susrećemo, malo tko shvaća što je zapravo pjena i što ju čini.

Douglas Durian, profesor fizike na sveučilištu UCLA, tvrdi da prosječnu pjenu čini 95 posto plina i tek pet posto tekuće tvari. Zbog specijalnog načina na koji ove dvije tvari djeluju jedno na drugo, pjena ima i neke karakteristike čvrste tvari, kao što se može vidjeti kod pur pjene.

Ipak, znanstvenici još uvijek nisu uspjeli pronaći formulu koja može precizno predvidjeti teksturu, čvrstoću i konzistenciju pjene s obzirom na veličinu mjehurića ili postotka tekućine. „Fizika pjene još uvijek nam je nepoznanica", tvrdi profesor Durian.

Zašto je led sklizak?

Iako znanstvenici na ovo pitanje traže odgovor već više od 150 godina, još uvijek nitko sa stopostotnom sigurnošću ne može objasniti zašto padamo i lomimo noge zimi.

Ono oko čega se više-manje svi znanstvenici slažu jest to da se na površini leda stvara tanak sloj tekuće vode, zbog čega mu površina postaje skliska. Ono oko čega još uvijek nema konsenzusa jest zbog čega led, za razliku od ostalih čvrstih tvari, stvara takav sloj?

Jedni smatraju kako sama činjenica da stajemo nogom na led topi njegovu površinu, zbog čega se stvara voda, koja ga onda čini skliskim. Drugi pak tvrde da se sloj vode stvori i prije negoli stupimo na led, a nastaje zbog pomicanja molekula zaleđene vode na površini.

Bilo kako bilo, još uvijek ne znamo na koga biste trebali biti ljuti kad padnete ove zime na zaleđenoj površini - samo ni za živu glavu nemojte kriviti sebe.

Zašto pahuljice u mlijeku uvijek „bježe" jedna drugoj ili na rub zdjele?

Američki znanstvenici nazvali su ovaj fenomen „Cheerios efekt", po najpoznatijem brendu pahuljica na svijetu, a primjenjiv je na sve što pluta, uključujući i mjehuriće sode te dlačice u vodi nakon jutarnjeg brijanja.

Dvojica studenata s Harvarda prvi su 2005. godine uspjeli objasniti ovaj fenomen te su zaključili kako on nastaje zbog posebne geometrije na površini neke tekućine. Površinska napetost mlijeka u zdjeli čini mlijeko da se blago „udubi" na sredini zdjele, a rubovi zdjele privlače molekule vode unutar mlijeka na sebe. Ove dvije pojave čine vrlo blati „vrtlog", koji onda tjera pahuljice da kruže oko sredine, zbog čega nam izgleda kao da plivaju blizu ruba posude.