Suhe oluje bez kiše, s mračnim nebom i grmljavinom, vodeći su prirodni uzrok šumskih požara u svijetu. Fenomen suhih oluja često se pogrešno i površno shvaća, a predstavlja ozbiljan vremenski kolaps.

Obično oluju prate jake grmljavine i munje koje paraju nebo bljeskom svjetlosti, ali je karakteristika suhih oluja da nema ni jedne kapi kiše. Tamni oblaci nadvijaju se nad tlom koje je prilično zagrijano zbog visokih temperatura, no očekivani pljusak izostane.

Vremenski uvjeti i olujno nebo podsjećaju na scenarij znanstveno-fantastičnog filma, ali zbog izostanka kiše suhe oluje jedan su od vodećih prirodnih uzroka nastanka šumskih požara u svijetu. U kombinaciji sa sve češćim i intenzivnijim toplinskim valovima izazvanim klimatskim promjenama, pretvaraju velika prostranstva planeta u bure baruta kojem je potrebna samo iskra.

S gledišta atmosferske fizike, sve su oluje u početku "vlažne" pojave jer nastaje kondenzacija vodene pare koja donosi oborine. No pitanje je što se događa s tom kišom dok ne padne na tlo - gdje ona nestaje.

U suhoj oluji, oborine koje se formiraju u gornjim slojevima na svom putu prema tlu nailaze na sloj iznimno suhog i toplog zraka u nižim i srednjim slojevima. Ta "nevidljiva barijera" uzrokuje da kapljice kiše ili kristali tuče potpuno ispare prije nego što mogu dosegnuti tlo.

Tako nastaje vizualna zavjesa oborina koje praktički vise u podnožju oblaka, ali prije nego što stignu do tla nestaju u zraku. Taj se fenomen naziva i kiša duhova, a upućuje na potencijalno opasne oluje.

Odnos između suhih oluja i toplinskih valova nije samo meteorološka slučajnost, nego opasna sinergija koja stvara savršene uvjete za prirodne katastrofe velikih razmjera