Brojke koje je nedavno objavio Indijski državni ured za kontrolu živežnih namirnica su zastrašujuće. Prilikom kontrola mlijeka u više dijelova zemlje, kontrolori su pronašli sastojke od kojih se diže kosa na glavi: sredstva za izbjeljivanje, umjetna gnojiva, sredstva za čišćenje. Ovi sastojci nisu samo štetni po zdravlje nego i opasni po život. No Indijcima ne prijeti samo "produženo" mlijeko. Vlasti su objavile kako polaze od toga da 13 posto svih živežnih namirnica, dakle i meso, povrće i voće, koje se u Indiji nađu na tržištu sadrži štetne i nedozvoljene sastojke. 1,2 milijarde Indijaca se pitaju: što se još uopće može jesti?

„Najgore je to što građani uopće ne znaju što jedu. Mi doduše iz medija saznajemo da su namirnice zagađene, vidimo racije na televiziji, no kontrolu nad time što jedemo, nemamo", kaže jedan stanovnik Delhija. Jedan drugi svjedoči o tomu kako je njegova kćerka oboljela nakon konzumacije mlijeka iz trgovine.

Pritom je Indija najveći proizvođač mlijeka na svijetu. Mlijeko i mliječni proizvodi (posebice slatkiši na mliječnoj bazi) često su u središtu mnogih vjerskih rituala. 80 posto Indijaca su hindusi, a za njih je krava sveta životinja. No problemi s onečišćenim mlijekom su na dnevnom redu već godinama. 2008. je na istoku zemlje šestero djece umrlo od zagađenog mlijeka koje se dijelilo po školama.

No na odnos između živežnih namirnica i kemikalija se u Indiji gleda opuštenije nego na Zapadu. Prodavači voća i povrća na tržnicama bez ustručavanja govore o tomu kako je njihova roba tretirana kemikalijama. I to zato da bi preživjela transport s, u velikom broju slučajeva, stotinama kilometara udaljenih plantaža. Opće je poznato da se i skupocjena ulja miješaju s onima slabije kvalitete. Ni indijski napitak broj 1, čaj, nije pošteđen od primjesa: otpatci iz industrije čaja često se miješaju sa "zdravim" listovima a sve zajedno se nakon toga prodaje kao kvalitetni čaj.

Borba za goli život i higijenu

Razloga za nemaran odnos prema svakodnevnim namirnicama treba, kako kaže Savvy Soumya Misra iz Centra za znanost i okoliš iz New Delhija, tražiti u mješavini siromaštva, neinformiranosti i pohlepe trgovaca. "Poljoprivrednici i trgovci teško rade kako bi svoje proizvode plasirali na tržište. Zbog toga jabuke i povrće moraju izgledati dobro i zdravo", kaže Misra. Pritom agronomski fakulteti godinama javno objavljuju popis kemikalija koje su zabranjene u poljoprivredi. No te liste rijetko uopće i dospijevaju do poljoprivrednika. Daljnju prepreku nesmetanom i opuštenom uživanju u hrani u Indiji predstavlja i stupanj higijene, kako na tržnicama tako i u ugostiteljskim objektima. U to se mogao uvjeriti svaki putnik koji je putovao indijskim podkontinentom. No najveći problem je manjak kontrolora namirnica. Na polukontinentu s preko 1,2 milijarde stanovnika djeluje tek oko 2.000 kontrolora.

Problemi i kod susjeda

Broj bi doduše trebao uskoro biti povećan na preko 6.000 a budžet na oko 6 milijuna dolara. No to je zbog složenosti problema i sve većeg broja šokantnih spoznaja o praksama u prehrambenoj industriji kap u moru. Savvy Soumya Misra smatra da skandali sa živežnim namirnicama pojačano izlaze na svjetlo dana samo zato što se u njihovo rasvjetljavanje odnedavno uključila i država. "Prvi zakoni koji reguliraju ovo područje pojavili su se tek 2006. No tek je prošle godine okončan proces donošenja zakona koji pokrivaju cijelo područje praćenja proizvodnje i prodaje živežnih namirnica", kaže Misra. Šezdeset godina se na ovom području nije događalo gotovo ništa, zato se i danas mnogo toga teško pokreće s mrtve točke.

Sa sličnim problemima se bori i druga velika gospodarska sila u usponu. U Kini je 2008. od posljedica miješanja opasne kemikalije melamina u mlijeko umrlo šestero djece. Krivci su osuđeni i u međuvremenu pogubljeni. U Indiji zasad okrivljeni u skandalima s namirnicama prolaze s novčanim kaznama što, međutim, kod mnogih ne ostavlja predubok dojam.