Roditelji koji se na poslu tjeraju do krajnjih granica mogli bi na taj način vlastitoj djeci omesti priliku da postignu bolji uspjeh u školi. Istraživanja su pokazala da majke i očevi koji sagore na poslu svoje negativne emocije i stav prenose na ukućane.

Tako im djeca mogu izgubiti interes za školu. Djeca tako mogu početi brinuti o tome kako zaostaju za kolegama, mogu postati cinična po pitanju vrednovanja obrazovanja i ispita,a vrlo lako može doći i do osjećaja iscrpljenosti koji prati osobe koje su konstantno u 5. brzini.

Istovremeno, globalno prisutna recesija može samo pogoršati stvar, tvrde autori studije. Istraživači sa Finske ispitali su preko 500 tinejdžera o tome jesu li ikada „pregorjeli".

"Što su financijske brige obitelji veće, to je veća razina pregorenosti", kaže Salmela-Aro

Simptomi za to stanje su umor, iscrpljenost, osjećaj nejednakosti s ostalim vršnjacima i cinizam u vrednovanju školovanja. Zatim su ispitali njihove roditelje o stanju na poslu i posljedicama koje ima na njihovo ponašanje. Identičan uzorak je vrlo brzo primijećen i kod djece i kod roditelja. Psihički i fizički istrošeni roditelji prenijeli su vlastito stanje na djecu koja zbog toga zaostaju u školi, Piše časopis European Journal of Developmental Psychology.

Nadalje, obično otac koji je pregorio to stanje prenosi na sina, a i to vrijedi i za odnos majke i kćeri. Katariina Salmela-Aro, profesorica koja je radila na istraživanju, kaže da prenošenje stanja pregorenosti na potomstvo funkcionira na principu spola.

Zatim na red dolaze financije. „Što su financijske brige obitelji veće, to je veća razina pregorenosti", kaže Salmela-Aro. To je izravan pokazatelj da recesija može samo pogoršati situaciju.

Ipak, ima i onih koji se ne slžu u potpunosti s ovim istraživanjem. Profesor Cary Cooper sa Sveučilišta Lancaster kaže da je vjerojatnije kako se kod djece radi samo o gubitku pozornosti, a ne preuzimanju roditeljskih briga i stresa.

Ljudi danas zaista dugo rade, puno je prekovremenih, neki dugo i putuju na posao pa je sasvim logično da će se vratiti kući umorni i iscrpljeni i da neće imati snage ni vremena da sjede djecom i da im čitaju priče za laku noć, da ih saslušaju i razgovaraju s njima..

„Upravo to bi moglo biti utjecati na zdravlje djece i njihovu izvedbu", kaže Cooper.