Religiozni ljudi možda su našli dodatnu utjehu u rezultatima brojnih studija iz protekla dva desetljeća koje su pokazale da oni koji se obraćaju vjeri imaju zagarantirano bolju zdravstvenu budućnost, ali najnovija studija budi sumnju u to.

Duhovna obnova nije upitna, ali tjelesno stanje organizma nešto je sasvim drugo. Studija objavljena u časopisu Circulation sugerira da, kad su u pitanju srčane bolesti i začepljene arterije, redovit odlazak na crkvenu službu i proživljavanje duhovnih iskustava vjerojatno neće spriječiti srčane udare i zatajenje srca.

Dr. Donald Lloyd-Jones sa Medicinskog fakulteta Feinberg pri Sveučilištu Northwestern iz Chicaga, inače voditelj studije, kaže da ovaj duhovni aspekt života ne predstavlja nikakav dodatni teret za čovjeka, ali ne pruža ni nikakvu dodatnu tjelesnu zaštitu. Pregledavajući podatke prikupljene od 5,500 osoba, Lloyd-Jones je s kolegama očekivao da će vjernici imati manje srčanih problema. Važno je napomenuti da su istraživači religioznost definirali kao aktivno sudjelovanje u vjerskim aktivnostima, molitvi i meditaciji bez obzira na to kojoj vjeri pripadali. Isto tako, nisu specificirali kojih su sve vjerskih opredjeljenja bili sudionici studije.

Tijekom četiri godine, koliko je trajala studija, među sudionicima su zabilježena 152 problema sa srcem i začepljenim arterijama, od toga devet smrtnih slučajeva, 42 srčana i 24 moždana udara. Stopa takvih događaja je niža od jedan posto na godinu, što je manje nego kod općenite populacije, a to su istraživači i očekivali jer su unaprijed isključili ljude kojima je već dijagnosticiran neki od spomenutih problema.

No, kad se sve uzme u obzir, ni stopa pojavljivanja srčanih problema ni postotak rizičnih čimbenika - visok kolesterol, dijabetes, visok krvni tlak - nisu bili ništa manji, odnosno niži u usporedbi s ljudima koji nisu vjernici. Dakle, i religiozni i nereligiozni ljudi jednako su izloženi opasnostima. Ipak, istraživači su primijetili da su religiozne osobe u većoj mjeri pretile ili imaju problema s težinom, ali da manje puše. „Obzirom da mnoge religije savjetuju uzdržavanje od pušenja, to je lako objasniti, no uzroci za probleme s težinom nisu jasni", kaže Lloyd-Jones.

„Nije potpuno jasno jesu li religiozni ljudi skloni debljanju zbog aktivnosti kojima se bave ili je stvar u tome da se već pretile osobe sve više obraćaju vjeri zbog društvene stigmatizacije", dodaje stručnjak.

Dr. Harold G. Koenig, profesor psihijatrije i medicine sa Sveučilišta Duke iz Sjeverne Karoline, kaže da je pretilost kod vjernika lako objasniti obzirom da se oni često masovno okupljaju oko zajedničkih obroka. Iako nije bio uključen u studiju Lloyd-Jonesa, Koenig smatra da je ona solidno obavljena, ali da ipak ima brojne nedostatke. Prvo, rezultati su temeljeni na zaista malom broju sudionika što može biti glavni nedostatak studije. Drugo, sudionici su uglavnom bili afroameričkog i hispanskog podrijetla koji u pravilu imaju malen pristup kompletnim zdravstvenim uslugama od bijelaca i američkih azijata. Koenig također dodaje da su Afroamerikanci među najreligioznijim ljudima na svijetu te da su izloženi nebrojenim problemima i diskriminaciji što samo povećava broj prepreka i zdravstvenih rizika koje bi religija ili vjera trebala nadići kako bi se smatrala „učinkovitom" i u medicinskom smislu.