Četvrti film mladog filmaša Xaviera Dolana u kojem tumači i glavnu ulogu ostvarenje je koje sadrži mnogo ljepote i nježnosti s lirskim početkom i pismom ispisanom plavom tintom posvećenim jednoj umrloj ljubavi: "Jedan dio mene je umro i ne može plakati jer je zaboravio sve sinonime za tugu".

Koliko god smo dirnuti tugom koja vrvi iz svakog uvodnog lirski razmještenog motiva, toliko ti motivi postaju autodestruktivno sredstvo gutajući konačno i poetičnost i smisao cjelokupne krhke konstrukcije.

Kamera u ptičjoj perspektivi juri visoko preko polja kukuruza i ruralnih krajolika dok u pozadini svira francuska verzija pjesme "The Windmills of Your Mind", a protagonist iz naslova Tom oplakujući smrt svoga ljubavnika Guillaumea dolazi na sumornu farmu na kojoj je Guillaume odrastao s namjerom da prisustvuje sprovodu.

Od obitelji upoznaje samo njegovu majku Agathe koja ne zna za sinovu seksualnu orijentaciju i nasilnog brata Francisa koji se želi pobrinuti da tako i ostane.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu