Tisuće žena koje svake godine idu na terapije i tretmane zbog raka dojke, koji između ostalog uključuju operaciju i kemoterapiju, često im se uopće ne trebaju podvrgavati jer je jedna trećina pojava detektiranih snimanjem ustvari bezopasna. Tako bar uvjeravaju australski istraživači koji su utvrdili da su uglavnom ta snimanja odgovorna za „pretjeranu dijagnozu" stvarnog stanja - naime, često rak raste vrlo sporo, presporo da bi tijekom života žene stvorio probleme, no liječnici ga tretiraju kao da stvara neposrednu opasnost.

Istraživači sidnejskog sveučilišta otkrili su da je stopa donošenja pogrešne dijagnoze između 30 i 42 posto - to u prijevodu znači da između 23 i 29 posto žena prolazi terapije koje im uopće nisu potrebne.

Prethodne su studije donosile procjenu kako se stopa pretjerane dijagnoze putem snimanja kreće oko 52 posto slučajeva. No, ova najnovija studija, osim preciznijih podataka, izolirala je i ostale poznate uzroke raka dojke kao puko alternativno objašnjenje za povećanje broja otkrivenih slučajeva. Pretilost, upotreba hormonalnih nadomjestaka i terapije i izbjegavanje rađanja smatraju se čimbenicima koji povećavaju rizik od nastanka raka.

No, istraživači, među kojima je bio i svjetski poznati stručnjak za rak Bruce Armstrong, dokazali su da ti čimbenici ne mogu biti smatrani isključivim objašnjenjem za povećanje broja dijagnosticiranih slučajeva raka dojke - to povećanje posljedica je pretjerane dijagnoze nakon snimanja.

Znanstvenici su na australskom primjeru odlučili pokazati ozbiljnost situacije. Prema podatcima Australskog instituta za zdravlje od prošlog mjeseca, u 2006. je dijagnosticirano 6398 slučajeva raka dojke kod žena u dobi između 50 i 69 godina. Ako je podatak o stopi pretjerane dijagnoze točan, odnosno da je u 29 posto slučajeva rak bezopasan, to bi značilo da je 1855 žena svake godine nepotrebno prolazilo razne terapije, operacije, kemoterapiju, mastektomiju i da ne nabrajamo.

Znanstvenici su se složili da snimanje nije dovoljno točno te da je potrebno uvesti novi način testiranja koji bi davao točne podatke o ozbiljnosti raka. Tu upravo i leži problem mamografije. Nemoguće je odrediti koji rak prijeti, a koji svojim sporim rastom ne predstavlja opasnost. Zato su žene bar na još neko vrijeme osuđene vjerovati postojećim testiranjima, a to znači da ne smiju riskirati.

Ian Olver, izvršni direktor Australskog vijeća za rak, kaže da su rezultati studije samo nagađanja te da je dosadašnje snimanje smanjilo stopu smrtnosti od raka dojke za 35 posto otkad se mamografija uvela u praksu 1990. godine. Zato bilo koja žena koja osjeti kvržicu i bilo kakve promjene na grudima, obavezno se treba javiti liječniku jer to nisu simptomi bezopasnog raka.