Oni koji lete s jednog kraja svijeta na drugi pa mijenjaju vremenske zone ili pak radnici koji ostaju na poslu do kasno u noć vrlo dobro poznaju onaj osjećaj uspavanosti i umora.

Naše tijelo jednostavno ima „ugrađen" vremenski sustav koji nam omogućuje da imamo pojam o vremenu za spavanje, jelo, buđenje i obavljanje ostalih tjelesnih funkcija. Taj sustav je djelomično uvjetovan smjenom dana i noći, a poznat je i kao cirkadijski ritam koji se ponavlja svaka 24 sata.

No, uskoro bismo mogli izbjeći stanja neispavanosti nakon puta, rada ili učenja.

Naime, dio mozga koji kontrolira naš tjelesni sat nalazi se iznad gornjeg dijela naših usta.

Ali tek nedavni eksperimenti na miševima pokazali su da taj predio mozga ustvari ima dva sasvim različita dijela. Samo jedan dio kontrolira cirkadijski ritam.

Dr. Hugh Piggins sa Sveučilišta Manchester, kaže da bi to otkriće moglo pomoći u razvoju novih lijekova i sredstava za „popravljanje" dnevnog ritma i pridonijeti u oporavak nakon dugih letova i putovanja.

Lijek bi se stvorio na taj način da ciljano djeluje samo na dio mozga koji upravlja tjelesnim dnevnim ritmom. Obzirom da se taj dio nalazi duboko u mozgu, nje moguće raditi eksperimente na ljudima.

Stanice tog dijela mozga promatrane su sa genetičkog stajališta tako da se uspio izolirati poseban gen koji se naziva PER1. Taj gen se vjerojatno nalazi i u drugim dijelovima mozga, a to bi moglo potpuno promijeniti dosadašnja znanja o ovom organu.

Istraživanje bi moglo pridonijeti i borbi s bolestima i poremećajima na koje utječe cirkadijski ritam poput raka, Alzheimera i naglih promjena raspoloženja.

Cirkadijski ritam djeluje i na osjećaj gladi, probavu, proizvodnju urina, tjelesnu temperaturu te krvni tlak.

Ako je tjelesni sat „normalno podešen", ujutro ćete se osjećati gladnima, a navečer pospanima.

Nagla promjena vremenskih zona je zato nekim ljudima veliki problem.