Prije dvadesetak godina sigurno nitko od nas nije vjerovao da će imati mogućnost jesti hranu koja tehnički nastaje u laboratoriju, a ne u prirodi. Sjemena umjetnog porijekla toliko su se proširila svijetom da nitko više ne može biti siguran da je hrana koju kupuje potpuno prirodna, naročito jer su kontrole u tom smislu slabe. Prema podatcima kojima raspolažu ljudi iza projekta Sustainable Table, preko 200 milijuna hektara obradivih površina diljem svijeta koristi se za uzgoj genetski modificiranih organizama (GMO). Najpopularnija GMO žitarica je soja, zatim slijede kukuruz, pamuk i uljana repica. No sve je više slučajeva u kojima se spominju i papaja, krumpir, riža, rajčice, tikvice i tako dalje. Budućnost naše prehrane žitaricama, voćem i povrćem pa i životinjskim mesom iz dana u dan sve više poprima GMO karakteristike, a pitanje je kolike su prednosti u odnosnu na nedostatke. Saznajte što je pred nama:

Superjaja (kokoši)

Prema riječima Jacquelin Jacob i Richarda Milesa iz britanskog Instituta za Hranu i poljoprivredne znanosti, počela se koristiti nova vrsta biotehnologije za stvaranje genetski modificiranih kokoši koje stvaraju specifičan sastojak koji se pak može izvući iz njihovih jaja i iskoristiti za borbu s dijabetesom, virusima i propadanjem zuba. BBC javlja da su britanski znanstvenici zaslužni za stvaranje kokoši koje proizvode protein potreban za lijekove protiv raka.

Jabuke koje ne tamne

Prema pisanju Food Safety Newsa, biotehnološka tvrtka Okangan Specialty Fruits iz Summerlanda u Britanskoj Kolumbiji podnijela je zahtjev američkim mjerodavnim službama za odobrenje korištenja GMO jabuka koje uopće ne tamne nakon što se prerežu. Jabuke ne tamne jer je utišan gen koji proizvodi enzim polifenol-oksidazu (krivac za tamnjenje jabuke). Jabuke nakon određenog vremena ipak potamne, ali ne tako brzo kao inače.

Brzorastući losos

Ovo bi mogla biti prva životinja čiji bi GMO oblik za ljudsku prehranu mogla odobriti američka Agencija za hranu i lijekove (FDA). Genetski modificirani lososi Atlantika imaju dva strana DNK niza u svojim genomima. Jedan od njih sadrži hormon rasta Chinook lososa. Drugi pak svoje porijeklo vuče iz posebne vrste ribe sličnoj jegulji iz sjevernoatlantskog područja i sadrži takozvani antifrizni gen. Antifrizni gen omogućuje lososima proizvodnju i umnožavanje hormona rasta i tijekom zime i hladnog vremena što inače ne bi bilo moguće. GMO losos neće narasti više od prirodne veličine, ali će svoju maksimalnu prirodnu veličinu doseći unutar 16 ili 18 mjeseci (inače im za to trebaju tri godine), prenosi Ars Technica.

Međutim FDA analizira samo sigurnost u ljudskoj prehrani, a pitanje otpada, parenja, migracija i koncentracije i otpornosti na bolesti tih životinja sasvim su druga priča.

Hipoerproduktivna sjemena

Zachary Lippman je sa svojim timom stručnjaka u laboratoriju Cold Spring Harbor stvorio hiperproduktivno sjemenje rajčice mijenjajući zapovjedni gen koji biljci govori kada i koliko cvjetova mora stvoriti, piše New York Times. Isto planira sa sojom i dinjom.

Enviro-svinje

Farme svinja otprilike proizvode tri puta više izmeta od ljudi. Zato su u Kanadi odobrili ograničenu proizvodnju životinja koje su dobile nadimak „enviropigs" (složenica od engleskih riječi „environment" i pigs" koje znače „okoliš" i „svinje"). Radi se o svinjama u čijem izmetu ima i do 64 posto manje fosfora. Fosfor iz izmeta kad dospije u vodu poput potoka, rijeka i jezera potiče pretjeran rast algi koje troše previše kisika i na taj način ubijaju ostale oblike života.