Nebrojeno mnogo puta potvrđeno je i dokumentirano da redovita fizička aktivnost ima brojne pozitivne učinke na cjelokupno čovjekovo zdravlje. Nitko te tvrdnje ne opovrgava i svima su poznate, ali unatoč tome statistike pokazuju kako se stanovnici razvijenih zemalja sve više i više debljaju, a oni koji bi trebali vježbati to uopće ne rade.

Najbolji primjer za to stiže iz SAD-a gdje samo tridesetak posto pretile populacije uopće pokušava stati na kraj debljanju vježbanjem prateći preporuke o obaveznih 300 minuta vježbanja tjedno koje je objavio National Institutes of Health, javlja ScienceDaily.

Što uzrokuje taj paradoks? Odgovor je stigao u studiji objavljenoj u časopisu Journal of Nutrition Education and Behavior.

Istraživači su istražili usporedili prepreke s kojima se tijekom bavljenja redovitim vježbanjem u sportskim klubovima, teretanama i sličnim centrima, susreću pretile osobe i one normalne tjelesne težine. U istraživanju su sudjelovale 1.552 osobe od kojih je 989 klasificirano kao pretilo.

Dio znanstvenika problemu je pristupio koristeći se metodom poznatom pod imenom 'Ajzenova teorija planiranog ponašanja' u kojoj se obraća pažnju na ispitanikove stavove prema određenom tipu ponašanja (u ovom slučaju vježbanju), percepciji društvenog pritiska na ispitanika i lakoći ili težini s kojom ispitanik pristupa određenoj aktivnosti.

Studija je zaključila kako pretile osobe u većoj mjeri od onih normalne tjelesne težine smatraju da redovito vježbanje poboljšava izgled i podiže samopouzdanje. Uz to, pretile osobe su sklonije osjećaju srama i straha kada su suočene s vježbanjem među drugim ljudima, pogotovo onima koji su u vrlo dobroj tjelesnoj formi.

Krajnji zaključak znanstvenika je da percepcija o zdravlju kod pretilih osoba često biva zamućena njihovim negativnim osjećajima prema poduzimanju nečega da riješe probleme s težinom. Drugim riječima, glavni problem nije u tome što pretile osobe ne shvaćaju posljedice koje debljina može imati jer one i više od drugih smatraju da je vježbanje zdravo i dobro, nego to što im je važnije mišljenje drugih o njima samima, a najčešće očekuju da će ono biti negativno.

Znanstvenici zbog toga smatraju da je važnije raditi na pozitivnoj i afirmativnoj atmosferi u klubovima i grupama za rekreaciju i vježbanje, nego bombardirati ljude statističkim podacima o učincima vježbanja na zdravlje.

Potrebno je minimizirati sve negativne i maksimizirati sve pozitivne aspekte vježbanja, posebno uzimajući u obzir kako osoba koja dolazi raditi na svom fizičkom izgledu i zdravlju percipira sve oko sebe, poručili su znastvenici dodajući da bi takav pristup tjelesnim aktivnostima kod pretilih osoba mogao dati bolje rezultate.