Iako 90 posto kroničnih bolesnika koji su na trajnoj terapiji vjeruje da su lijekovi djelotvorni, 41 posto njih nije dovoljno ustrajno u njihovu uzimanju, unatoč tome što to može izazvati komplikacije bolesti, pokazalo je istraživanje na više do 600 pacijenata koje je proveo Referentni centar za farmakoepidemiologiju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, piše Hina.

Rezultati istraživanja sažeti su u priručniku "Ponašanje kroničnih bolesnika prema propisanoj terapiji", namijenjenom pacijentima i njihovim obiteljima, koji je izdala Koalicija udruga u zdravstvu (KUZ).

Kao glavne razloge za neredovito uzimanje lijekova pacijenti su naveli zaboravljivost, odsutnost od kuće, nestanak lijeka, zatim probleme zbog potrebe uzimanja u određeno vrijeme ili zbog uzimanja više lijekova dnevno, zato jer su se osjećali loše ili su željeli izbjeći nuspojave.

"Razlozi za neustrajnost isti su kod svih skupina bolesnika, bilo da boluju od dijabetesa, visokog tlaka ili neke druge kronične bolesti, a s tim razlozima upravlja isključivo pacijent i jedino ih on može otkloniti", rekao je prof. Josip Čulig iz zagrebačkog Zavoda za javno zdravstva "Andrija Štampar". Dodaje međutim da na pacijentovu neustrajnost utječe i nezadovoljavajući odnos doktora i pacijenta te da pacijent ne smije iz ordinacije otići bez odgovarajuće informacije o svojoj terapiji.

"Razlozi za neustrajnost isti su kod svih skupina bolesnika, bilo da boluju od dijabetesa, visokog tlaka ili neke druge kronične bolesti, a s tim razlozima upravlja isključivo pacijent i jedino ih on može otkloniti", rekao je prof. Josip Čulig.

Istraživanje je nadalje pokazalo da je skupina ispitanika, koja je bila neredovita u uzimanju lijekova, imala više simptoma bolesti, a to znači da su osjećali umor, bolove, nesanicu ili pospanost, nervozu i tjeskobu te druge poteškoće. Važnu ulogu u pravilnom uzimanju terapije imaju i ljekarnici kojima je zadaća ukloniti sve preostale dvojbe kod pacijenata pa su u istraživanju, koje je provedeno 2008., sudjelovala i 84 ljekarnika iz zagrebačkih ljekarni (20 posto).

Najveća razlika u odgovorima između bolesnika i ljekarnika uočena je kod odgovora na pitanje savjetuje li dovoljno ljekarnik pacijenta o uzimanju lijeka, gdje je za razliku od potvrdnog odgovora 90 posto ljekarnika, samo 57 posto pacijenata bilo zadovoljno informacijama koje su dobili u ljekarnama. Ljekarnici, među ostalim, smatraju da pacijenti ne znaju dovoljno o lijekovima te su to njihovo znanje ocijenili s prosječnom ocjenom 2,2. Također su procijenili da su najznačajniji čimbenici ustrajnosti pacijenta strah od bolesti i vrsta bolesti, te da cijena lijeka i strah od nuspojava najmanje utječu na redovito uzimanje terapije.