Znanstvenici su do ovog otkrića došli proučavajući mozgove miševa od kojih su jedni normalno spavali, a drugi premalo. Ono što su otkrili bilo je da mozak miša koji se naspavao, reciklira oštećene sinapse i stvara nove membrane i proteine.

Kada dođe do fagocitoze (uništavanja starih stanica, u ovom slučaju sinapsi u mozgu), elementi tih stanica polako se recikliraju i stvaraju nove mebrane i proteine. "To znači da je fagocitoza u biti dobra jer prevenira nakupljanje istrošenih sinapsi, što bi dovelo do kvara u mozgu", objašnjava Bellesi.

No, mozak kronično neispavanog  miša, ima drugačiju "metodu čišćenja", s mnogo opasnijim posljedicama. Umjesto da reciklira stare sinapse, fagocitoza ih do kraja uništava, ne ostavljajući materijal za stvaranje novih proteina i membrana. To dovodi do oštećenja u sinaptičkoj komunikaciji", objašnjava Bellesi. 

To znači da ako je mozak kronično neispavan, ne može na vrijeme zaustaviti fagocitozu te ona do kraja uništava stanice i ne ostavlja prostora za stvaranje recikliranih, novih i zdravih stanica. Mozak u ovom slučaju sam sebe jede. 

"Znanstveni dokazi sugeriraju da postoji veza između kronične neispavanosti i Alzheimera, no zasad je ne možemo pronaći. Potrebne su daljnje studije da otkrijemo je li neispavanost rizik za demecniju", završava Bellesi.