Majčina ljubav i pažnja u ranom djetinjstvu utječe na volumen mozga djeteta, zaključak je studije američkih znanstvenika objavljene još 2012. godine. Slikovno su dokazali kako trogodišnje dijete željno ljubavi ima manji mozak od onog okruženog pažnjom i podrškom roditelja.

Nedostatak ljubavi, dakle, ne utječe samo na emocionalni razvoj djeteta, već i fizički razvoj njegova mozga.

Okolina u kojoj dijete odrasta ako je nepoticajna dovodi do morfoloških i funkcionalnih promjena u mozgu i to je znanstveno dokazano.

Kod osoba koje nisu imale privrženost, koje nisu imale osobu za koju bi se vezale, bilo da su ju roditelji ostavili ili sami nisu bili emocionalno stabilni, dolazi do promjena u amigdali - dijelu mozga koji se uz hipokampus naziva emocionalni mozak.

Kod takve djece, a kasnije i odraslih osoba, dolazi do poteškoća u funkcioniranju. Među ostalim oni na drugačiji način tumače podražaje iz okoline.

Negativnim djelovanjem na neuronske krugove u mozgu dijete prelazi u fazu odvajanja od stvarnosti. Čini se povučeno s impulzivnim ispadima, ispadima u ponašanju. Dugoročne posljedice nisu zanemarive.

Za dijete je nužno da ima bar jednu osobu blisku osobu, ali poželjno je da ima što više osoba koje su mu izvor sigurnosti i stabilnosti.

Rani odnosi privrženosti počinju se formirati u prvoj godini života i kvaliteta tih odnosa utječe kasnije na sposobnost nošenja sa stresom.

Činjenica je da razvoj privrženosti utječe na psihosocijalnu funkcionalnost djeteta, a kasnije i odrasle osobe. Do unazad nekoliko godina nije se znalo da utječe i na morfološke promjene u mozgu. I danas se, sedam godina nakon objave istraživanja koje je pokazalo da pozitivan razvoj privrženosti utječe na veći volumen mozga kod djeteta, nedovoljno pozornosti usmjerava na tu temu.