1. Toplinske pumpe osvajaju svijet

U budućnosti bi toplinske pumpe mogle pokriti više od polovice globalnih potreba za toplinom, kaže se u jednom izvještaju Međunarodne agencije za energiju IEA. Trenutno se na taj način grije deset posto zgrada u svijetu, kod prirodnog plina to je 38 posto, a na naftu otpada 13 posto. Prodaja toplinskih pumpi je u stalnom porastu. „Tehnologija se dokazala u najhladnijim klimatskim zonama", kaže direktor IEA-e Fatih Birol.

U 2021. u svijetu je instalirano 15 posto više toplinskih pumpi nego prethodne godine, a Njemačkoj, Finskoj i Poljskoj je porast prošle godine iznosio između 50 i 120 posto.

Toplinske pumpe koriste toplinu zraka, tla ili vode i funkcioniraju u svim vrstama zgrada. Za rad pumpe je potrebna električna energija - ako ona dolazi iz obnovljivih izvora, toplinske pumpe su izrazio ekološki prihvatljive. S jednim kilovatsatom električne energije u prosjeku se proizvede između 3 i 5 kilovatsati toplinske energije.

Ove pumpe nisu samo dobre za klimu, one su najčešće i jeftine: budući da su učinkovitije, kada se gleda čitav radni vijek postrojenja, grijanje s toplinskim pumpama često košta manje od grijanja na ulje ili plin. "Kućanstva koja prijeđu na toplinske pumpe mogu ostvariti godišnju uštedu od 280 eura u SAD-u i do 840 eura u Europi", kaže Birol.

2. Toplane: Korisne za gradove

Zemlje sjeverne Europe kao što su Norveška, Danska, Švedska i Finska predvode u opskrbi toplinom s lokalnim toplinskim mrežama koje se baziraju na korištenju energije prihvatljive za klimu.

Ovisno o lokaciji, toplina za mreže dolazi iz različitih izvora i proizvodi se tamo gdje je posebno jeftina: velike toplinske pumpe koriste toplinu iz jezera i otpadnih voda, ili višak topline iz industrijskih postrojenja ili računalnih centara. Geotermalni sustavi izvlače toplinu s dubine i do 5.000 metara, veliki solarni toplinski sustavi koriste sunčevu energiju, a termoelektrane koriste drvo i otpad kao gorivo.

Stručnjaci i komunalna poduzeća vide veliki potencijal u kombinaciji različitih izvora energije, i na taj način proširuju mnoge gradske mreže. München je pionir u Njemačkoj. Do 2035. opskrba toplinom u gradskoj mreži trebala bi biti klimatski neutralna.

Grad koristi mješavinu duboke geotermalne energije, koja proizvodi toplinu za manje od tri eurocenta po kilovatsatu, solarne toplinske energije s proizvodnim troškovima od tri eurocenta po kilovatsatu, i velikih toplinskih pumpi koje koriste podzemnu vodu kao izvor topline.

3. Toplo tuširanje uz pomoć solarne energije

U mnogim zemljama jedva da postoji potreba za grijanjem prostorija, tamo se uglavnom zagrijava voda, na primjer za tuširanje.

U tim slučajevima, prema IEA, najbolje je rješenje solarna energija. Solarni paneli su već postavljeni na mnogim krovovima diljem svijeta. U hladnijim zemljama ova je tehnologija dostupna i u kombinaciji s grijanjem na plin, ulje i drva ili s toplinskim pumpama. Prema scenariju IEA, udio solarne toplinske energije u globalnoj opskrbi toplinom trebao bi se upeterostručiti u odnosu na danas.

4. Grijanje na drva: nije klimatski neutralno i skupo je

Iako mnogi tako misle: grijanje na drva ili drvene pelete zapravo nije klimatski neutralno. Osim toga, oslobađa se štetna sitna prašina, naglašavaju iz njemačkog Ministarstva za okoliš.

Vrlo veliki problem je ograničena količina drva u svijetu. Novozasađene šume važno su skladište ugljika i pomažu u usporavanju globalnog zatopljenja, a prašume se više ne bi trebale sjeći radi zaštite klime.

"Drvo je ograničena sirovina i važno skladište ugljika. Stoga ga treba koristiti umjereno, a prije svega u dugotrajnim proizvodima. Stoga se treba suzdržavati od korištenja drva za opskrbu toplinom, i zbog zaštite zdravlja, i zbog zaštite klime", savjetuje njemačka Savezna agencija za okoliš. Cijene drvenih peleta posljednjih su mjeseci znatno porasle, posebice u Europi, gdje je potrošnja najveća na svijetu.

5. Vodik: važan za energetsku prekretnicu

Iz vode se elektrolizom, za koju se koristi zelena energija, može izdvajati vodik, a njega je uz pomoć plamenika ili gorivnog članka moguće koristiti za proizvodnju CO2 neutralne topline.

Problem za sada predstavlja, međutim, veliki gubitak prilikom pretvorbe električne energije u vodik i vodika u toplinu: oko 50 posto potrošene energije gubi se u tom procesu. Jedan kilovatsat (kWh) električne energije proizvodi samo pola kilovatsata toplinske energije.

Za usporedbu: toplinske pumpe su oko sedam puta učinkovitije. Sa stajališta stručnjaka, sustavi grijanja na vodik su stoga irelevantni za grijanje pojedinačnih zgrada.

Međutim, vodik će u budućnosti postajati sve važniji za sigurnost opskrbe električnom i toplinskom energijom. U budućnosti će vodik biti posebno potreban za razdoblja kada je malo vjetra ili sunca za proizvodnju energije. Prema studiji berlinskog think tanka Agora Energiewende, znatnije korištenje vodika će u perspektivi biti važno za osiguranje opskrbe strujom i toplinskom energijom u Njemačkoj.