Šećer i masti smatraju se najnezdravijom hranom kada je zdravlje posrijedi, no znanstvenici upozoravaju da ima nešto nezdravije od tih dviju namirnica - sojino ulje, piše Daily Mail. 

Riječ je o jednom od najčešće korištenih biljnih ulja, a polovicu biljnih ulja koja se proizvode u svijetu čini upravo sojino ulje.

Iako tu vrstu ulja ne morate imati u tekućem stanju na polici u kuhinji, ono je vrlo često sastojak gotove, prerađene hrane u konzervama i sličnim pakiranjima. 

Dugo se sojino ulje smatralo vrlo zdravim izborom, no rezultati studije objavljeni u stručnome časopisu PLOS One ukazuju na niz razloga zbog kojih bi popularan sastojak kuhanja mogao ostaviti ozbiljne posljedice na zdravlje pojedinca, gore i od šećera.

U sklopu istraživanja raznih vrsta prehrambenih navika, znanstvenici sveučilišta u Kaliforniji proveli su testiranje na laboratorijskim miševima.

Dali su im hranu s 40 posto masti, što je količina slična onoj koju konzumira većina Amerikanaca.

Jedna grupa dobivala je zasićene masti većinom iz kokosova ulja, a druga je hranjena namirnicama baziranim na nezasićenim mastima iz sojina ulja, kojemu je dodano kokosovo ulje.

Druga grupa sadržavala je istu količinu nezasićenih masti kakvu konzumira prosječan Amerikanac. 

U sklopu dodatnih dvaju dijetalnih planova znanstvenici su miševima dali dvije verzije hrane bogate mastima s dodatkom fruktoze, šećera sadržanog u voću i u medu. 

Hrana svih četiriju dijeta sadržala je isti broj kalorija, što znači da su znanstvenici mogli procijeniti stvaran učinak raznih vrsta ulja i fruktoze na organizam miševa. 

Očekivali su da će miševi koji su jeli masti s fruktozom dobiti najviše na težini te da će razviti najjaču otpornost na inzulin, no rezultati su ih iznenadili. 

Jedna grupa dobivala je zasićene masti većinom iz kokosova ulja, a druga je hranjena namirnicama baziranim na nezasićenim mastima iz sojina ulja, kojemu je dodano kokosovo ulje.

Druga grupa sadržavala je istu količinu nezasićenih masti kakvu konzumira prosječan Amerikanac. 

U sklopu dodatnih dvaju dijetalnih planova znanstvenici su miševima dali dvije verzije hrane bogate mastima s dodatkom fruktoze, šećera sadržanog u voću i u medu. 

Hrana svih četiriju dijeta sadržala je isti broj kalorija, što znači da su znanstvenici mogli procijeniti stvaran učinak raznih vrsta ulja i fruktoze na organizam miševa. 

Očekivali su da će miševi koji su jeli masti s fruktozom dobiti najviše na težini te da će razviti najjaču otpornost na inzulin, no rezultati su ih iznenadili.