- Tko vam je rekao takvu glupost? - bila je moja prva reakcija na informaciju prijatelja da je u gradu u kojem se trenutno nalazimo, Maastrichtu, jedna crkva postala mjesto na kojem se kupuju knjige. I to ne odabrane, nego sve knjige, bez cenzure. U kršćanskom ozračju našla su se tako ukoričena djela koja su se prije nekoliko stoljeća lako mogla naći na lomači zbog svojeg bezboštva. Ali, to nije sve. Jedna druga crkva u istom gradu prenamijenjena je u hotel, a treća u - noćni klub. Prvo objašnjenje koje uspijevam smisliti jest da se nalazim u zemlji otvorenoj za sve. To su protestanti, govori mi moj rimokatolički svjetonazor i zavičajna skučenost. 

Najoriginalnije mjesto u hotelu-crkvi je toalet, koji je prije umjetnička instalacija nego sanitarni čvor. Njegova posebnost je i u činjenici da je jedan zid od posve prozirnog stakla.

Uostalom, nove ideje odavno su već tradicija Nizozemske. No, sve ‘odbjegle’ crkve nisu protestantske već rimokatoličke, jer u glavnom gradu nizozemske pokrajine Limburg žive uglavnom katolici. Kada uđete u prekrasan prostor dominikanske crkve, koja datira iz 13. stoljeća, i koja je već 200 godina nešto drugo (skladište i parking za bicikle!), teško se priviknuti da ste došli - zbog knjiga ili pak kavice koju možete popiti nigdje drugdje nego na mjestu gdje je nekada bio oltar. I dok se trudite suzbiti nelagodu sjedeći za šankom-oltarom, okruženi gotičkim svodovima i blagom svjetlosti koju propuštaju vitraji, a pogled vam ne puca na orgulje na koru, već na metalnu dvokatnu konstrukciju s policama i knjigama. Knjižara je jedna od najopremljenijih u gradu, a prva je uvela i RFID tehnologiju, koja zamjenjuje bar kodove, olakšava kupnju i cijelokupno poslovanje.

S vremenom se priviknete da na tom mjestu Biblija više nije najpopularnija knjiga, a sveta misa odvija se samo kod onih posjetitelja koji tako doživljavaju čitanje. Djelatnici Kruiseherenhotela također su svakodnevno na svojevrsnoj misi, jer je tamo već nekoliko godina njihovo radno mjesto. Na neobičnu ideju da u kompleksu gotičke crkve i samostana naprave hotel došli su arhitekti Henk Vos i Ingo Maurer, koji su u prostor unijeli mnoštvo začudnih rješenja i detalja.

SKLADIŠTE I PARKINGPrije nego je postala knjižara, dominikanska crkva u središtu grada bila je godinama skladište, ali i parking za bicikle

To se osobito odnosi na glavni ulaz, aluminijski tunel presvučen bakrom koji vas doslovno želi usisati u svoju utrobu gdje vas dočekuje predvorje s recepcijom. Na mjesto na koje svi odlaze pješice morate svratiti, jer unutrašnjost toaleta originalan je koncept, bolje rečeno umjetnička instalacija. Na zidu WC-a su ispisane poruke, a jedno njegovo krilo je posve prozirno.

Pomisao da bi vaš boravak na tom mjestu bio izložen pogledima prolaznika, briše natpis koji obavještava da vas ‘ekipa’ s druge strane bezbojnog stakla ipak ne može vidjeti - samo insajderi imaju taj privilegij. Morate prestati biti nevjerni Toma te povjerovati, jer ipak ste na mjestu gdje je nekoć bila crkva. Spektakularan dizajn ima i svoju cijenu - noćenje u hotelu stoji oko 400 eura. Kako izgleda posljednja karika svetog trojstva ‘knjižara-hotel-disko’, nismo uspjeli saznati, jer je noćni klub već neko vrijeme zatvoren. Očekuje ga samo renoviranje, nipošto prenamjena. Uskoro će tamo uši parati decibeli, a sve konce u rukama držat će svećenici novog doba, najpoznatiji svjetski DJ-i.