Način na koji razmišljamo o stresu utječe na to kako ga procesuiramo. Ako ga smatramo prijetnjom, energiju ćemo trošiti na to da se protiv njega borimo, a ako ga smatramo izazovom učinit ćemo da radi za nas. 

Da, i u ovom slučaju srce će jače kucati, adrenalin će nas preplaviti, a razina energije skočiti, no u bitnom će se ipak ovi simptomi razlikovati od stanja u kojem se borimo ili bježimo od neprijatelja. 

Ako stres prihvatimo kao priliku ili izazov osjećat ćemo se fokusirano i neće nas biti strah, naš će organizam na drugačiji način doživljavati kortizol i moći ćemo racionalno razmišljati te brzo djelovati. 

Rezultat će biti povećana koncentracija, samopouzdanje i odlična izvedba, što znači broj porgešaka sveden na minimum. 

 Ljudi koji su u stanju razmišljati o stresu kao o izazovu, a ne kao o prijetnji, manje su depresivni i anksiozni, zadovoljniji su životom i produktivniji. Takvi su ljudi sposobni mijenjati stvari na bolje.