Istraživači su otkrili kako nekoliko razgovora od pola sata može poboljšati memoriju za 12 posto, više nego što je u stanju učiniti bilo kakva pilula. Čak su i osobe pod kućnom njegom koje boluju od demencije, uključujući i one u kasnijoj fazi bolesti, pokazale velika poboljšanja.

Pretpostavlja se da samo jednostavan čin razgovora o prošlosti i dobrim starim vremenima potiče neaktivne dijelove mozga, ponovo uspostavljajući sposobnost osobe da se prisjeća i pamti.

Znanstvenici sa Sveučilišta Exter naglašavaju kako se mnogo više rezultata može postiči u grupi i timskim radom u odnosu na razgovor u četiri oka, s obzirom da je osjećaj zajedništa bitan za ovaj proces. 

˝Mislim da niti jedan lijek ne može postići ono što se uspijeva ovim procesom˝, kaže profesor socijalne psihologije, Alex Haslam te dodaje: ˝Radi se o tome da su grupa i timski rad ključni za uspjeh. Naš osjećaj korisnosti dolazi od odobravanja ljudi s kojima se družimo. Grupa nam daje motivaciju i razlog da se angažiramo. Ako ste na kućnoj njezi i ništa ne radite, vaše pamćenje i druge moždane sposobnosti vrlo brzo će atrofirati.˝

Studija naglašava važnost socijalnih kontakata na zdravlje, te ukazuje na štetu koju može počiniti usamljenost i izolacija. Jedno američko istraživanje pokazalo je da pacijenti koji su doživjeli neku vrstu udara, a socijalno su izolirani, imaju puno veće šanse da ih bolest ponovo pogodi u periodu od slijedećih 5 godina. Druga istraživanja pokazala su da odvojenost od prijatelja i obitelji može povećati krvni tlak, stres te rizik od depresije, čime se slabi imunološki sustav te sposobnost obrane od bolesti.

Istraživanja koja je provela dr. Cathrine Haslam među umirovljenicima na kućnoj njezi pokazala su da su grupne aktivnosti vrlo bitne za zdravlje. ˝Ovaj način terapije puno je efikasniji i jeftiniji u smislu očuvanja zdravlja i opće koristi kod pacijenata u odnosu na neke tretmane lijekovima. Ne tvrdim da lijekovi ne mogu pomoći, ali treba razmotriti i druge opcije˝ zaključuje dr. Haslam.