Studija koja je nedavno provedena od strane njemačkog Centra za dijabetes u Münchenu pomogla je objasniti prirodu i dnevnu dinamiku hormona stresa čija je najviša razina ujutro pred buđenje, a najniža navečer pred počinak.

Rezultati su razjasnili i kako je hormonalni ciklus povezan s dnevnom rutinom koju prate jetra  tijekom skladištenja i oslobađanja šećera i masti.

Biološki sat koji se nalazi u svakoj stanici tijela pomaže u reguliranju dnevnog ritma otpuštanja hormona. Sunčeva svjetlost i životni ritam pomažu u sinkronizaciji biološkog sata.

Žlijezde također oslobađaju hormone kao odgovor na stres, zbog čega ih zovemo i hormoni stresa. Hormoni stresa dostižu svoj vrhunac prije buđenja, pomažući tijelu da se pripremi za dnevne aktivnosti dobivanjem energije iz povišene razine masti i šećera.

Međutim, poremećaji u biološkom satu  - poput noćne  radne smjene mogu uvelike poremetiti metabolizam i doprinijeti razvoju dijabetesa tipa 2, pretilosti i masnih jetara.

Glukokortikoidni lijekovi i stanje poput Cushingovog sindroma, a oba povećavaju razinu glukokortikoida, mogu imati isti učinak.

Njemačka studija imala je za cilj razjasniti povezanost porasta razine hormona stresa u organizmu, biološkog sata i metaboličkih ciklusa usredotočujući se na glukokortikoidne receptore.

Glukokortikoidi reguliraju brojne molekularne procese u rasponu od metabolizma i imuniteta do rasta kostiju.

Gotovo svaka stanica tijela ima receptore za ove hormone. Bez odgovarajućeg receptora, hormon ne može ući u stanicu i utjecati na nju.

Tim znanstvenika je istraživao metaboličku aktivnost glukokortikoida u jetrima miševa procjenjujući svojstva njihovog odgovarajućeg receptora. Koristili su niz naprednih tehnika za mapiranje onoga što se dogodilo s glukokortikoidnim receptorima u mišjim jetrima svaka četiri sata tijekom ciklusa od 24 sata. Koristili su dvije grupe miševa: jedna je skupina bila na normalnoj prehrani, a druga je bila hranjena prehranom s visokim udjelom masti. Promatran je 24-satni metabolizmom jetara u miševa kao rezultat svakodnevnih porasta sekrecije glukokortikoida.

Metode koje su koristili znanstvenici omogućile su im da otkriju kako su učinci glukokortikoida različiti tijekom spavanja (kada životinje nisu jele) i dok su se hranile kad su bile budne i aktivne.

Pokazalo se da receptor, a time i povezani hormoni stresa, pomažu u regulaciji gotovo svih cirkadijskih gena. "Glukokortikoidni receptor je ključan u sinkronizaciji cirkadijskih amplituda", tvrde autori studije za portal Medical News Today.

Istraživači su otkrili da jetra miševa kojima je nedostajao receptor ne kontrolira razinu masnoće i šećera ovisno o danu i noći, odnosno da jetra koja ima ovaj receptor  kontrolira razine šećera i masti u krvi različito tijekom dana i noćnim.

Daljnji niz eksperimenata također je otkrio da su normalni miševi i pretili miševi različito reagirali na glukokortikoidni lijek.

Tim vjeruje da je studija prva koja pokazuje da prehrana može promijeniti učinak hormona i lijekova na metabolička tkiva. Znanstvenici poručuju kako će njihova otkrića pomoći u razvoju kronomedicine u kojoj važnost ima biološki sat.

"Mogli bismo opisati novu vezu između načina života, hormona i fiziologije na molekularnoj razini, sugerirajući da pretili ljudi mogu drugačije reagirati na dnevno lučenje hormona ili na glukokortikoidne lijekove", kaže autorica studije Nina Henriette Uhlenhaut za spomenuti portal.