Sjedenje pred ekranom duže od tri sata dnevno povezano je s nekoliko rizičnih čimbenika koji utječu na razvoj dijabetesa kod djece, otkriva istraživanje objavljeno na portalu Archives of Disease in Childhood. Ti čimbenici uključuju pretilost i inzulinsku rezistenciju koja se pojavljuje kad stanice ne reagiraju na inzulin, hormon koji proizvodi gušterača u svrhu kontrole razine glukoze u krvi.

Prema pisanju portala Medical News Today, prethodna su istraživanja pokazala da je sjedenje pred ekranom povezano s povećanim rizikom od prekomjerne tjelesne težine i dijabetesa tipa II među odraslima. No, nije bilo sasvim jasno postoji li rizik i kod djece, osobito uslijed najnovijih trendova koji pokazuju da je vrijeme koje djeca provode gledajući televiziju, koristeći računalo, igraće konzole, tablete i pametne telefone u porastu.

Istraživači su stoga procjenjivali niz metaboličkih i kardiovaskularnih čimbenika rizika na uzorku od 4.500 učenika u dobi između 9 i 10 godina iz 200 osnovnih škola u Londonu, Birminghamu i Leciesteru. Među čimbenicima su bili masnoća u krvi, inzulinska rezistencija, razina glukoze u krvi natašte, upalne supstance, krvni tlak i masno tkivo.

Djeca su upitana i koliko dnevno provode vremena pred televizorom, računalom ili igraćom konzolom. Oko 4 posto djece reklo je da pred ekranom uopće ne provode vrijeme, dok je tek trećina (37 posto) rekla da na to troše sat vremena dnevno ili manje. Među preostalim ispitanicima 28 posto reklo je da su pred ekranom 1-2 sata dnevno, 13 posto procijenilo je vrijeme na 2-3 sata, dok je 18 posto reklo da pred ekranom provode više od 3 sata dnevno. Dječaci (22 posto) su češće od djevojčica (14 posto) rekli da provode više od 3 sata dnevno pred ekranom, a taj je odgovor bio češći i kod njihovih vršnjaka afričko-karipskog podrijetla (23 posto) u odnosu na djecu podrijetlom iz Europe (16 posto) i Južne Azije (16 posto).

Povezanost se pokazala između vremena provedenog pred ekranom i ponderalnog indeksa (indikatora tjelesne mase u odnosu na visinu), kao i debljine kožnog nabora i težine masnog tkiva (indikatora ukupnog masnog tkiva). Te su brojke bile više kod djece koja su izjavila da pred ekranom provode više od 3 sata dnevno nego kod onih koji su pred ekranom sat vremena ili manje. Pokazala se i snažna povezanost između trosatnog i dužeg gledanja u ekran i razine leptina (hormona koji kontrolira apetit), razine glukoze u krvi natašte i inzulinske rezistencije. Povezanost između svih navedenih čimbenika ostala je značajna i nakon što su uzeti u obzir čimbenici s potencijalnim utjecajem na rezultate istraživanja, poput prihoda kućanstva, obiteljskog nasljeđa, faze puberteta i razine tjelesne aktivnosti.

Istraživači su istaknuli kako su njihova otkrića „od iznimnog potencijalnog javnozdravstvenog interesa", no kako se temelje na promatranju, nije moguće donijeti krajnje zaključke o uzročnoj povezanosti.