Vježbanje je sastavni dio svih savjeta o zdravom životu, no ne reagiraju svi ljudi jednako poslije vježbanja. Naime, ima i onih koji padnu u jedan oblik depresije i ne osjećaju se dobro, dok drugi osjećaju euforiju kao posljedicu navale endorfina.

Istraživanje je pokazalo da je tolerancija na bol tijekom vježbanja kod polovice ispitanika genetski uvjetovana. Ispitivane su granice boli kod vježbača na način da su morali vježbati sve do potpunog vrhunca, nakon čega više nisu mogli izdržati.

Neki su ispitanici uživali što su više vježbali, dok je kod drugih raspoloženje naglo splasnulo i prestali su vježbati. Znanstvenici su zaključili da su vrhunski atletičari zapravo benigni mazohisti, jer im bol iscrpljivanja donosi užitak.

No, drugim je ljudima dovoljna i jedna šetnja ili par katova stepenica dovoljno da se umore i prestanu. Ljudi rade samo ono zbog čega se osjećaju bolje i izbjegavaju raditi stvari koje im ne odgovaraju, zato prestaju s vježbanjem pri prvim znacima umora.