Bosonogo trčanje je sjajno, ali ljudi misle da je trčati po pijesku lakše od trčanja po katranskim stazama. Ali varaju se! Pijesak je meka površina koja mijenja oblik, a manak stabilnosti i konzistencije će trčanje učiniti izazovnijim i težim.

Christopher McDougall (fotografija dolje lijevo), aktivni bosonogi trkač, objasnio je čitateljima Metroa prednosti i nedostatke tčanja po pijesku:

Zašto je dobro trčati po pijesku

Nestabilna površina natjerat će vas da budete pažljiviji i da više napregnete mišiće, a ujedno ćete morati obratiti i više pozornosti na ravnotežu - sjajna vježba. Mekoća pijeska pod stopalima može biti vrlo ugodna, a time i potaknuti ljude da više vježbaju.

Čovjek je svjesniji pokreta svojega tijela kada bosonog tči po pijesku i istovremeno je više koncentriran na pravilno trčanje. Pijesak pruža dosta otpora i tako vas tjera da više radite.

Nestabilna površina vas prisiljava da mijenjate raspon i širinu koraka zbog čega ne ponavljate jednolične pokrete Trčati trebate kratkim koracima.

Nemojte praviti preduge korake, ali ni prespore jer tako nećete ojačati mišiće niti ćete povećati brzinu kojom možete trčati.

Zašto biste trebali biti oprezni

Trčeći po pijesku „oprostit će vam se trkački grijesi" obzirom da meka podloga ublažava udaranje stopala o tlo i tako loša tehnika i pogreške ne dolaze do izražaja.

Međutim, iako pijesak kompenzira pogreške koje radite prilikom trčanja na neko vrijeme, ako ostanete pri lošoj tehnici trčanja (udaranje petom o tlo, dugi, spori koraci koje vučete), samo ćete si naštetiti.

Kada trčite stazama vaše tijelo je automatski na oprezu od udaranja o tlo, ali kad ste na pijesku lako se možete opustiti i zaboraviti na oprez i početi trčati jače i brže što može dovesti do uganuća zgloba, istegnuća tetiva, grčeva u listovima koji u dugoročnom smislu mogu imati ozbiljne posljedice.