Iako se često ističu dobrobiti antioksidansa u borbi protiv bolesti i starenja, nedavna istraživanja pokazuju da tomu nije uvijek tako. Antioksidansi su hranjive tvari u hrani koje mogu spriječiti ili usporiti oksidativno oštećenje tijela, ali ponekad nam mogu nanijeti više štete nego koristi.

Znanstvenici sa Sveučilišta Kansas svoju najnoviju studiju objavili su u nekoliko prestižnih časopisa, uključujući Journal of Applied Physiology, Respiratory Physiology and Neurobiology, Microvascular Research, The American Journal of Physiology i Experimental Physiology.

Proučavali su kako poboljšati prijenos kisika do mišića tijekom fizičke aktivnosti koristeći pritom antioksidanse. Njihove spoznaje pokazuju da antioksidansi mogu oslabiti funkciju mišića.

Steven Copp, jedan od znanstvenika koji su proveli istraživanje, kaže da se pokazalo kako jednostavno ne možete nekome dati veću dozu antioksidansa i pretpostaviti da ćete postići koristan efekt.

''Ako se netko pokušava oporaviti od srčanog udara i stavite ga na kardiološki oporavak, kad hoda na traci za trčanje može vam reći da mu je to teško. Mišići takvih osoba postaju osjetljivi i ukočeni. Pokušavamo razumjeti zašto krvne stanice ne teku pravilno i zašto ne mogu natjerati kisik do mišića, kao što je to normalno kod zdravih osoba'', kaže David C. Poole, još jedan znanstvenik koji je sudjelovao u istraživanju.

Postoji mogućnost da upravo antioksidansi u potpunosti ili djelomično preokreću neke od tih promjena koje rezultiraju starenjem ili bolešću. No, studija pokazuje da neki oksidansi u našem tijelu, kao što je hidrogen peroksid, pomažu u povećanju brzine krvnog toka.

Poole kaže da ako terapija antioksidansima oduzima hidrogen peroksid, umanjuje se sposobnost našeg tijela da dostavlja kisik u mišiće koji onda ne rade dobro.

Znanstvenici će i dalje proučavati antioksidanse kako bi otkrili sve njihove dobre i loše strane.