Sredinom lipnja ove godine, istaknuti suvremeni hrvatski likovni umjetnik, autor impresivnog opusa, izlagač na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu, akademski slikar i profesor na zagrebačkoj ALU, Zoltan Novak izložio je nekoliko velikih formata slika, naziva Slike 2023.,u splitskoj Galeriji Kula.

Gospodine Novak, prije nekoliko dana predstavili ste se u uglednoj splitskoj Galeriji Kula s novom samostalnom izložbom. Izlažete nekoliko velikih formata, monumentalnih slika.

- Sam je prostor galerije Kula specifičan i posebno zahtjevan, pogotovo za slikarsku izložbu. Kako zbog prostora, a i ugleda galerije, mogućnost izlaganja za mene je bio svojevrsni izazov. Odlučio sam se na tri slike većeg formata koje su međusobno konceptualno povezane, a dio su većeg ciklusa na kojem momentalno radim pod radnim nazivom Majmunska posla.

Vaši motivi izviru iz stvarnosti današnjeg svijeta.

- Teme i motivi proizlaze iz različitih izvora. Kako iz neposrednog životnog iskustva, tako i iz medija, književnosti, filma i svega ostalog što mi svakodnevnica nudi. Nisam opterećen nikakvim analitičkim ili konceptualnim pristupom u pogledu izbora motiva ili tema. Prije bih rekao da tema nalazi mene, a ne ja nju. Jednostavno pokušavam ići kroz život otvorenih očiju, angažirano i emotivno. Poprilično sam siguran da će se sve te životne senzacije intuitivno projicirati na mojim slikama.

Najčešći lik na Vašim slikama je anonimni Šetač. On je više od simbola.

- U motivu šetača upisana je ideja vječnog kretanja, promjene i prolaznosti, što je karakteristika apsolutno svega na ovome svijetu. Zapravo nema ničeg što se ne kreće i što se ne mijenja. Uvijek sam se pitao postoji li nešto, jedna jedina stvar, čestica ili mjesto, koje je stalno i nepromjenjivo. Šetača sam uputio u potragu za takvim mjestom. Zato sam ga i sveo na jednostavan geometrijski shematiziran i na potpuno depersonaliziran znak. To mi je omogućilo neograničenu manipulaciju u likovnom smislu i jednu virtualnu šetnju kroz stilove, povijest, prostor i vrijeme. Naime, mogao sam staviti šetača u svaku moguću situaciju ili kontekst i svaka takva, nova, okolnost ostavila je mali emocionalni trag na njegovoj praznoj površini. I sa svakom takvom promjenom on je postajao kompletniji i stvarniji čovjek. Pokušao sam pomoću tog znaka stvoriti legendu za malog čovjeka tako da sam mu pridavao razno razne uloge. One o kojima ljudi maštaju da budu. Možda je to razlog da se ljudi lako identificiraju s likom šetača na mojim slikama.

Vaše su slike premrežene ne empatičnim svijetom. Svijet koji vidimo na Vašim slikama osuđen je na propast.

- Ne bih rekao da je svijet osuđen na propast, ratova, nasilja, ali isto tako i ljubavi, bilo je oduvijek. Tipični obrasci ljudskog ponašanja nepromjenjivi su već tisućama godina, a unatoč tome svijet se još uvijek drži. Mislim da su ljudi u osnovi iracionalni, vjeruju u čudo, i to je dobro. Jer zbog te je činjenice svijet siguran.

Tri izložene slike sumiraju Vaše teme u trokutu postojanja, odrastanja i eskapizma adolescenata u virtualnu stvarnost.

- Možda odrasli ljudi i ne postoje. I možda je i to stvarni razlog vječnog nerazumijevanja među tim skupinama takozvanih odraslih, i mladih, odnosno djece. O tome ponešto govore izložene slike na izložbi u galeriji Kula. A što se tiče eskapizma, on je imanentan svima bez obzira na dob. Svatko nalazi svoje načine bijega jer je ponekad teško izdržati ovu količinu stvarnosti, osobito kad je ona kroz medije postala neizbježna, a virtualna stvarnost lako dostupno i posebno učinkovito sredstvo omamljivanja te garantira bijeg i sklonište na dulje vrijeme. Baš kako nas u to uvjeravaju reklame.

Autor predgovora Branko Franceschi ističe Vaš doprinos hrvatskoj egzistencijalističkoj umjetnosti.

- Sama činjenica da je moja glavna preokupacija i tema - čovjek, pretpostavlja svojevrsni egzistencijalni narativ. Danas, u suvremenoj umjetničkoj produkciji, prevladava svojevrsni društveno-socijalni angažman, koji pretpostavlja konkretna pitanja i, ako je moguće, jasne odgovore. Takvo je vrijeme, svijet je pomalo nervozan i traži konkretne odgovore, ali problem je u tome da umjetnost ne daje odgovore, ona uglavnom postavlja pitanja. Moj interes nije u službi svakodnevnih, povijesnih, problema, jer smatram da za njih ustvari postoje rješenja. Primjerice ekološka se kriza ili glad u svijetu uz dobru volju mogu riješiti, mene zanimaju ona pitanja na koja ne možemo odgovoriti

Što je još novo u atelijeru?

- Trenutačno paralelno radim na razradi nekoliko različitih ideja, odnosno tek započetih ciklusa. To je dugotrajan proces, uobičajeno nisam zadovoljan, i kad osjetim da sam na pravom putu, ponudit ću izložbu jednoj od galerija. Nisam siguran kad će to biti, možda ove, a možda za deset godina.