Jelena Petric zamračivanjem sve do zadnje zrake svjetlosti gradi golemu primitivnu kameru od izložbenog prostora Kioska. Primordijalna tehnika reprodukcije ostvarena je uz fotosenzitivne materijale i tehnike - fotopapir i cijanotipiju - počevši s najduljim danom u godini, hvatajući intenzivne zrake sunca dugom ekspozicijom. Autoričin interes za eteričnim, izvanvremenskim, suptilnim, nevidljivim ili barem oku nedostupnim, nastavlja se tijekom ovog kontinuiranog istraživačkog procesa. Pritom se autorica ne pribojava prepustiti završni produkt prirodnim datostima (temperaturi, vremenu, intenzitetu svjetlosti) te drugim nepredvidivim okolnostima i dopustiti im da postanu koautori njezina rada.

Prema Keplerovoj metafizici svjetla, svjetlo je privilegirano sredstvo komunikacije između materijalne i duhovne sfere. Ovim eksperimentalnim i procesualnim radom Jelena Petric ponovno iskazuje afinitet prema istraživanju kauzalnosti faktora vremena i svjetlosti naspram materije, oduzimajući pritom primat vidljive forme. Uz pokušaje i pogreške, pa sve do krajnjeg rezultata, tijekom umjetničkog procesa otvorena su pitanja vezana uz optiku, reprodukciju, percepciju i reprezentaciju. Optički uređaj ponudio je mogućnost za rekonfiguracijom prostora, drugačijim načinom gledanja vlastitog okruženja, te, prema riječima Ivice Kiša, kompresiju vremena zabilježenu slikovnim zapisom. (predgovor, Sara Mikelić)

Jelena Petric je diplomirala 2019. na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo, u klasi red.prof. art. Ante Rašića. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi od koji se ističe Zagrebački salon vizualnih umjetnosti - Bez anestezije (Dom HDLU Zagreb, 2019.), na kojem joj je dodijeljena Nagrada mladoj umjetnici. Uz suradnički tim, vodi samostalni multimedijalni projekt Kodirani prostori. Od 2023. je suvoditeljica programa Galerije Atelijera Žitnjak zajedno s Bojanom Krištofićem. Članica je udruga Kružok i HDLU, te Umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak.