Znate li onaj osjećaj kada je nešto jednostavno previše dobro da bi bilo istinito? Ili kada vam se čini da vam se u posljednje vrijeme dogodilo toliko dobrih stvari da mislite da je vrijeme da se počnete pripremati na to da će se uskoro dogoditi nešto loše?

Strah od sreće, veselja i sudjelovanja od zabavnih aktivnosti poznat je pod nazivom
"cherophobia."

Osobe koje pate od cherophobije ne boje se same aktivnosti, već osjećaja sreće, ispunjenosti i zadovoljstva koji će iz nje proizaći. Neki medicinski stručnjaci ovaj poremećaj smatraju samo simptomom anksioznosti, dok drugi misle da bi mogao biti puno ozbiljniji od toga.

Osobe koje pate od cherophobije nisu nužno cijelo vrijeme nesretne, već samo izbjegavaju situacije u kojima bi se mogli osjećati sretnima, zbog čega često čine sljedeće:

Osjećaju anksioznost kada su pozvani na društvena okupljanja.
Odbijaju prilike koje bi im život mogle promijeniti na bolje zbog straha da bi se moglo dogoditi nešto loše.
Odbijaju sudjelovati u zabavnim aktivnostima koje zapravo vole.
Uvjereni su da će im se, nakon što postanu sretni, uvijek dogoditi nešto loše.
Misle da sreća čovjeka čini lošom osobom.
Uvjereni su da pokazivanje sreće znači izrugivanje onima koji nisu sretni.
Misle da je pokušaj dostizanja sreće uzaludan trud.

Psihijatrica Carrie Barron navodi sljedeće razloge koji bi mogli potaknuti razvijanje cherophobije: sjećanja iz djetinjstva na situacije u kojima je loša stvar uvijek slijedila nakon dobre; konflikt s voljenom osobom; loša situacija povezana s lijepim događajem i slično. Sjećanje na razočaranje ili poniženje koji smo nekada možda osjetili nakon nekog lijepog iskustva toliko su nas preplašili da odbijamo osjetiti sreću od straha da nakon nje ponovno ne doživimo i one loše emocije.

Sve to vodi na osjećaju beznađa i bespomoćnosti što podiže naše razine stresa
Ako cherophobiju želimo izliječiti, stručnjaci savjetuju da se zagledamo u prošle događaje i pokušamo otkriti koji od njih nas je po prvi puta potaknuo da počnemo izbjegavati potrebu za veseljem i ispunjenjem.

Naš cilj treba biti promjena načina razmišljanja što je podulji proces, a zahtjeva aktivno odbijanje razmišljanja o lošim stvarima i iskustvima.