Žene su dugo vremena bile okupirane kućnim poslovima i, najvećim dijelom, odgajanjem djece, tako da je sposobnost za multitasking (istodobno obavljanje više zadataka - op. red.) bila preduvijet za to, da je na kraju dana kuća još uvijek postojala i da su svi članovi porodice još uvijek živjeli.

Jednom rukom žena miješa hranu koja se kuha u loncu, drugom piše e-mail, dok istodobno pokušava spriječiti da se dijete nehotice ubije. To je dugo vremena bio mit o ženskim multitasking genijalcima.

No studija istraživača sa RWTH Aachen nije prva koja snažano upućuje na to, da ovoj široko rasprostranjenoj legendi nedostaje uporište. 48 muškaraca i 48 žena su morali riješiti relativno jednostavne, ali ipak različite zadatke koji su im ili vrlo brzo bili dati jedan iza drugog ili u isto vrijeme.

Bez razlika u mentalnim sposobnostima

Neki to mogu uraditi bolje, neki manje dobro. Samo što to nema veze sa spolom: znanstvenici u svojim ispitivanjima nisu mogli utvrditi razliku među spolovima. "Ova studija je međutim bila veoma heterogena", kaže Patricia Hirsch, koja je skupa sa njenim kolegicama Iring Koch i Juliom Karbach radila na ovoj studiji provedenoj na aachenskoj Katedri za kognitivnu i eksperimentalnu psihologiju. "Postoje studije koje su došle do zaključka da su u multitanskingu bolje žene, u drugima su bolji muškarci, dok druge ne pokazuju nikakvu razliku", kaže Hirsch.

Lutz Jäncke je neurobiolog na Sveučilištu u Zürichu i 25 godina se bavi sljedećom temom: Koje psihološke i neurološke razlike postoje zaista između spolova? "Ne postoje znanstveni dokazi da se muškarci i žene drastično razlikuju u svojim mentalnim sposobnostima", glasi njegov zaključak. Da li su žene bolje u multitaskingu? Glupost, kaže Jäncke.

Svi smo loši u multitaskingu...

"U međuvremenu postoji čitav niz metaanaliza čiji zaključak je jasan: tu ne postoji razlika u spolovima", kaže on. Generalno ljudi nisu dobri u obavljanju više zadataka odjednom, kaže ovaj znastvenik. Iz dva razloga: "Prvo ljudski mozak raspolaže samo sa ograničenim kognitivnim resursima. Drugo, osnovno načelo našeg razmišljanja i djelovanja je fokusiranje na bitne aspekte", objašnjava Jäncke.

To znači: naš mozak filtrira informacije cijelo vrijeme kao lud: "Svake sekunde do našeg mozga dolaze podaci u volumenu od 11 milijuna bita. No mi svjesno možemo istovremeno percipirati samo 11 do 60 bita", kaže neurobiolog. Multitaskig je čista suprotnost načinu funkcioniranja i programiranja našeg mozga.

Raditi istodobno više stvari funkcionira samo onda ako se te stvari odvijaju automatski, kaže Jäncke i navodi primjer vožnje automobilom. Iskusni vozač automatski mijenja brzine, dodaje gas i održava pravac, dok je početnik mokar od znoja nakon prvih sat vremena vožnje. Pri tome se pojedinačni zadaci zaista ne obavljaju potpuno sinhronizirano, već se kao planirani u redu za čekanje obrađuju uzastopno.

...mogli bi postati bolji

Osobe koje su dobre u multitaskingu su dakle svoje zadatke vrlo dobro savladale ili posjeduju visok stupanj samodiscipline i koncentracije. "Za to Vam je potreban funkcionalni prednji kortex", Jäncke. I on, kako kaže, mora biti dobro treniran.

Uspješno obavljanje više zadataka u isto vrijeme podrazumijeva sposobnost distanciranja od vanjskih podražaja i sposobnost da se osoba posebno dobro koncentrira. No u konačnici je uvijek teže riješiti dva zadatak simultano, nego samo jedan.

To da su mnoge žene istovremeno mogle kuhati, komunicirati i zabavljati malo dijete, bilo je njihovo individualno postignuće i očito rezultat dobro treniranog prednjeg korteksa. Postoji dakle dobra vijest: s malo treninga svatko može postati bolji u multitaskingu, svjedeno kojeg je spola. Loša vijest: s raširenom predrasudom da su žene bolje u multitaskingu, muškarci su upravo izgubili svoj omiljeni izgovor.