Carolyn McCall sjedila je opušteno na podiju u uglednom londonskom Hotelu Rosewood i činilo se kao da je pomalo iznenađena što je smatraju uzorom. Uzorom žene na vodećoj poziciji i uzorom uspješnog menadžmenta. Carolyn McCall je, naime, šefica zrakoplovne kompanije Easyjet i uspjelo joj je ono što su mnogi smatrali nemogućim kada je tu dužnost preuzela: Easyjet je danas pored Ryanaira najuspješniji niskobudžetni avioprijevoznik. MacCall se može pohvaliti da je tvrtka koju vodi u posljednjih pet godina udvostručila promet. Easyjet u međuvremenu leti na 70 destinacija u Europi.

Jeftina i točna

Kako je to uspjelo McCallovoj? "Jeftini letovi ne moraju nužno značiti lošu uslugu, to mi je bilo jasno", kaže ona. Zato je učinila sve da bi zrakoplovi Easyjeta ponovno počeli uzlijetati i slijetati na vrijeme te time učinila putnike zadovoljnijima. Kad je došla na novi posao 2010. imidž ove low-budget kompanije je bio katastrofalan, putnici su doslovno bježali od nje i puno radije kupovali karte kod konkurencije.

McCall je prije nego što je došla u Easyjet bila direktorica medijske grupe Guardian, uspješna menadžerica, ali ne i stručnjakinja za zračni promet. Znala je da joj na novom poslu neće biti lako. Easyjet je bilježio gubitke i menadžment je bio u raskolu. Unatoč tome je ova ambiciozna menadžerica bila uvjerena da može nešto napraviti. "I can do it", rekla si je i zasjela u šefovsku fotelju. Pet godina kasnije smatra se jednom od najuspješnijih menadžerica u Velikoj Britaniji.

Usamljene u carstvu muškaraca

Žene u publici na konferenciji u Londonu su je pozorno slušale. Mnoge od njih mogu ispričati slične priče. One znaju što su teške menadžerske odluke i pritisak dioničara i zaposlenika. Žene koje su se okupile na konferenciji "Most Powerful Women" na poziv američkog magazina Fortune su uspješne žene na vodećim položajima: bankarice, poduzetnice, odvjetnice, savjetnice, pretežito iz Europe, ali i iz SAD-a, Indije, Kine i s Bliskog istoka. Povezuje ih to što su u svojoj poziciji prilična iznimka. Okružene su uglavnom muškarcima koji dobro njeguju svoje veze.

Nije dovoljno samo dobro raditi

Da to i žene znaju pokazuje Helena Morrissey. Ta žene krhke građe je majka devetero djece i vodi Newton Investment, investicijski fond vrijedan 50 milijardi britanskih funti (oko 69 milijardi eura). Ona je gorljiva protivnica fiksne ženske kvote, ali je veliku prašinu podigla svojom inicijativom iz 2010. "30% Club". Njezin cilj je bio dovesti više žena u nadzorne odbore. Do kraja 2015. bi na dobrovoljnoj osnovi 100 najvećih tvrtki na britanskoj burzi u svojim nadzornim odborima trebalo imati najmanje 30 posto žena. "Trenutno nam je uspjelo realizirati da je u nadzornim odborima 23,6 posto žena, dok ih je prije bilo samo 12,6 posto", ponosno ukazuje Morrissey. Njezina inicijativa predlaže žene za vodeće pozicije, prije svega ih čini vidljivima. Jer upravo je problem u tome što se uopće ne zna da postoji neka žena koja je kvalificirana za položaj u nekom nadzornom odboru. "30% Club" u međuvremenu ima i svoje ogranke u Južnoafričkoj Republici, SAD-u, Irskoj i Hongkongu. Članovi inicijative su, pored žena, i brojni muškarci na vodećim položajima.

A Ana Botin, šefica banke Santander došla je u London razmijeniti iskustva s drugim moćnim ženama. Ona je jedna od najuspješnijih bankarica Europe, ali dugo je bila u sjeni svog moćnog oca Emilija Botina. Kada je on 2014. umro imenovana je predsjednicom Nadzornog odbora banke Santander. Do tada je uglavnom sjedila "u drugom redu".

Kao kćer jednog patrijarha Ana Botin je, osim toga, priča ona, vrlo rano naučila kako jedan menadžer mora izgledati. "U početku sam se samo koncentrirala na to da dobro radim svoj posao, ali to nije dovoljno", kaže uspješna menadžerica samokritično. Žene u publici s odobravanjem klimaju glavom. Očito mnoge od njih imaju slična iskustva.Botin je odmah iznenadila svojim brzim odlukama. Ona je smijenila vodeće osoblje i zatražila da se u banci radi s novom dinamikom jer se ne smije odmarati "na staroj slavi". Te odluke joj, ispričala je na konferenciji, nisu teško pale jer je već godinama prije toga radila u banci. "Lakše je mijenjati stvari kada dolaziš iznutra", kaže Botin. Njezin najveći izazov danas je, nastavlja, pronaći prave talente za svoju tvrtku.