• Kada se pojavila ideja o promjeni prehrane u vrtićima i na koji način se pristupilo promjenama? Prehrana u vrtićima nije mijenjana godinama, no koliko je jelovnik uistinu i trebalo mijenjati da bi odgovarao standardima zdrave prehrane?

- Jelovnici i normativi koji su dosad primjenjivani u prehrani djece nastali su još 1985. godine. Dio tih jelovnika zbog svoje kvalitete primjenjivat će se i dalje. Osnovni motiv za promjenu postojećih, odnosno izradu novih preporuka i smjernica, nove su znanstvene spoznaje na području prehrane. To se odnosi na sastav i vrstu namirnica, način pripreme i kombiniranje namirnica. Preporučeni dnevni unos energije i hranjivih tvari u novim je smjernicama podrobnije razrađen i usklađen s aktualnim preporukama.

U usporedbi s preporukama koje su se dosad primjenjivale, a sadržane su u Programu za zdravstvenu zaštitu djece, higijene i pravilne prehrane djece u dječjim vrtićima (NN 105/2002), nove smjernice uključuju preporuke o udjelu zasićenih masti, jednostavnih šećera te prehrambenih vlakana u prehrani dojenčadi (6-12 mjeseci) i djece (1-3 i 1-6 godina).

Brojna znanstvena istraživanja provedena na ovome području pokazala su da je adekvatna kontrola unosa ovih kritičnih nutrijenata ključna za prevenciju mnogih bolesti u dječjoj dobi i kasnije tijekom života. U svjetlu sve učestalije pretilosti i kroničnih bolesti, ove su preporuke od iznimne važnosti.

• Možete li konkretno pojasniti učinak nove prehrane na djecu?

- Prekomjeran unos rafinirane hrane i hrane s visokim udjelom zasićenih masti i jednostavnih šećera tijekom djetinjstva nosi sa sobom povećan rizik od niza kroničnih bolesti uvjetovanih nepravilnom prehranom, poput kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije, karijesa, debljine, dijabetesa, osteoporoze... 

Danas se mnoge od tih bolesti nazivaju pedijatrijskim bolestima jer se smatra da imaju korijene u najranijem djetinjstvu. Osim toga, pretilost djece poprima razmjere epidemije, a izvjesno je da je taj problem nastao zbog prekomjernog unosa energije, masnoća i šećera, uz istodoban izostanak adekvatne tjelesne aktivnosti. Osim što pretilost uzrokuje mnoge bolesti poput povišenog krvnog tlaka i dislipidemija te mnoge psihosocijalne poteškoće, posljednjih godina sve više djece i adolescenata obolijeva i od dijabetesa tipa 2 koji se javlja kao posljedica pretilosti.

• Koliko je točna percepcija o zdravoj hrani u nas?

- Ponekad se na zdravu ili pravilnu prehranu gleda kao na nešto što je u suprotnosti s privlačnim okusima i uživanjem u hrani. Pravilna prehrana podrazumijeva ukusne i hranjive obroke koji se konzumiraju tri do pet puta dnevno. Ona nije sinonim za odricanje - ni od okusa ni od omiljene hrane, i nipošto ne smijemo hranu dijeliti na dobru i lošu. Bit je u umjerenosti i raznolikosti. Svaka krajnost prijetnja je uspjehu.

• U kojoj su mjeri standardi o zdravoj hrani primijenjeni u Hrvatskoj i kako su to prihvatila djeca?

- Donošenje i provedba preporuka za prehranu djece je dinamičan proces, budući da se i u domeni prehrambene industrije stalno događaju promjene, kreiraju se novi, moderni proizvodi, prilagođeni potrebama djece. Najbolji primjer je margarin, koji se danas zbog tehnoloških inovacija proizvodi bez trans masnih kiselina i stoga više ne izaziva negodovanje nutricionista. Odgovornost društveno organizirane prehrane je velika.

Pristup reformi prehrane u dječjim vrtićima ne odnosi se tek na planiranje jelovnika i odabir kvalitetnih namirnica, najveći je dio posla na odgajateljima i zdravstvenim radnicima u vrtićima. Osim ostalog, potrebno je uvažavati socioekonomske razlike obitelji iz kojih djeca dolaze i vezano s time važnost opskrbe energijom i nutrijentima u vrtiću te nutritivnu vrijednost preostalih obroka koje dijete konzumira u svom domu.

• Kakva treba biti prehrana nakon vrtića?

- To najviše ovisi o tome koliko se dijete zadržava u vrtiću. Poželjno je da ima pet-šest manjih obroka dnevno. Primjerice, za djecu dobi 1-3 godine preporučuju se tri obroka i tri međuobroka dnevno. Valja imati na umu da dijete do pete godine života dnevno treba unositi barem pola litre mlijeka odnosno mliječnih proizvoda.

Ovisno o dobi djeteta, planira se večernji obrok. On se može temeljiti na mliječno-žitnim kašicama ili ‘konkretnijoj’ hrani poput lako probavljivog mesa ili ribe poslužene uz tjesteninu, rižu, krumpir, a poželjan je i povrtni prilog. Također, kao međuobrok treba djetetu ponuditi voće ili voćni kolač i pritom razvijati sklonost raznovrsnom sezonskom voću.