Nedavno su objavljene izabrane pjesme čuvenog poljskog pjesnika Zbigniewa Herberta Naklon moje sjenke u prijevodu s poljskog Đurđice Čilić.

Listajući i čitajući njegove stihove, postajem sve više svjestan dojma, kako je ovo naše kompleksno vrijeme gotovo idealno za poeziju, posebice čitanje poezije. Poezija je jedino sigurno mjesto, jedini azil gdje se mogu sakriti, umaknuti od stvarnosti, barem za trenutak, barem toliko vremena koliko traje čitanje nekoliko poetskih zapisa.

Uranjajući u stihove Zbigniewa Herberta u lijepo opremljenoj, tvrdo uvezanoj knjizi, na preko 200 stranica, upoznajemo pjesnikov svijet, volumen njegovih motiva, Gospodina Cogita, svijet antičkih tradicija, simbole mediteranske civilizacije, duhovnost današnjice.

U knjizi su odabrane pjesme iz zbirki , Struna svjetla, Hermes ,pas i zvijezda, Pjesničke proze, Studija predmeta, Natpis, Gospodin Cogito, Raport iz opkoljenog Grada i druge pjesme, Oproštajn elegija, Rovigo, Epilog oluje, Rasute pjesme.

Zbigniew Herbert rođen je 1924, preminuo je 1998. godine, svojim nadahnutim pjesničkim opusom pripada najistaknutijim pjesnicima druge polovine dvadesetog stoljeća.