Nitko ne želi za sebe reći ili misliti da je najsretniji čovjek na svijetu, no ja sam bio prvi u redu kada se dijelila sreća - rekao je jednom prilikom proslavljeni biciklist Lance Armstrong. Malotko nije čuo za Lancea Armstronga i njegovu životnu priču. Ipak, njegovi sportski rezultati, sedam uzastopnih pobjeda na Tour de Franceu, ostavili bi ga u djelomičnoj anonimnosti da Armstrong do njih nije došao proživljavajući životnu dramu - borbu s uznapredovalim karcinomom testisa. Ovaj 36-godišnji sportaš iz Teksasa postao je simbolom biciklizma, ali što je još važnije, Lance Armstrong postao je simbolom života. I medicinsko čudo. 

Život na niti

Mladom je biciklistu na vrhuncu njegove karijere u listopadu 1996. dijagnosticiran treći stadij raka testisa. Iako je ova bolest u 90 posto slučajeva izlječiva, ako se na vrijeme otkrije, Lanceova dijagnoza bila je drukčija. U trenutku kad je tada 25-godišnji Lance doznao okrutnu istinu, metastaze su se već proširile po tijelu, zahvativši i najvitalnije dijelove - pluća i mozak.

Liječnici su mu davali 50 posto šanse, ali ‘neslužbeno’, kasnije će priznati, Lance je imao samo tri posto šanse za preživljavanje. Naime, zbog njegova psihičkog stanja liječnici su skrivali pravu istinu. Biciklist se prisjeća trenutka kada je doznao dijagnozu. - Prvih nekoliko dana bilo mi je jako teško. Naravno da tako nešto nisam očekivao. To je bio prijelomni trenutak u mom životu. No, ubrzo sam se osvijestio i borbi protiv raka pristupio kao utrci. Sastavio sam najbolju ekipu i išao na liječenje u najbolje bolnice - kaže Armstrong. Operacije i kemoterapije bile su neizbježne. Uklonjen mu je testis i dva ugruška na mozgu, nakon čega je uslijedilo četiri mjeseca intenzivne kemoterapije koja je bila nužna za spas pluća. 

Armstrong je sportske uspjehe uvijek dijelio i sa svojom djecom

U tom je vremenu proživio neopisive bolove. Odmah nakon završetka kemoterapije Armstrong se, na opće čuđenje i liječnika i javnosti, vratio treninzima. Njegov cilj bio je doći u biciklistički vrh. To mu je i uspjelo. Tour de France osvajao je od 1999. do 2005. godine. Međutim, nije sve išlo tako glatko. Prvi pokušaj povratka u ‘stvarni život’ završio je neuspjehom.

Napore utrke u Francuskoj 1998. godine Lance nije izdržao, a tome su još pridonijeli hladnoća i jak vjetar koji su pratili utrku. Kada su svi pomislili da više neće sjesti na bicikl, uporni sportaš odlučio je opet promijeniti sudbinu. Godinu dana prakticirao je s trenerom Chrisom Carmichaelom ‘antistres’ vožnju. I ponovno pobijedio samog sebe. Danas će reći kako mu je dijagnoza karcinoma ‘nešto najbolje što mu se dogodilo u životu’.  - Iako me zastrašio i umorio i fizički i psihički, rak me je naučio da spoznam život izvan biciklizma i da druge naučim da se za život isplati boriti - poručio je.

Zaklada Armstrong

Titulu neumornog borca za život Armstrong je ponio upravo onako kako ju je trebala nositi i naša Ana Rukavina, da je sudbina drukčije htjela. Iako je biciklističku karijeru okončao prije gotovo dvije godine, ostao je prisutan u javnosti na najhumaniji mogući način - pomažući ljudima koji boluju od karcinoma putem Zaklade Lancea Armstronga. Tako se ove godine našao među 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu prema izboru časopisa Time.

Posvetu u Timeu napisala mu je Elizabeth Edwards, supruga Johna Edwardsa, bivšeg kandidata za demokratsku predsjedničku nominaciju, kojoj je 2004.  dijagnosticiran rak dojke. - Borba koju ja vodim je borba za mene i moju obitelj. Ali snaga koju crpim za tu borbu u velikoj mjeri pripada Lanceu - napisala je Elizabeth.

Slučaj Lancea Armstronga šalje i još jednu poruku: karcinom je stvarnost svih nas, i onih izdržljivih, i onih fizički manje snažnih. Ipak, snagom volje moguće je biti pobjednik.