Sigurno ste se i sami kao dijete zapitali ovo pitanje dok su vas roditelji kupali u kadi ili vodili na more, a kao odgovor bi uglavnom čuli da je to zbog toga što koža apsorbira vodu kada predugo ostanete u njoj. Zvuči sasvim logično, zar ne?

Mark Changizi, evolucijski neurobiolog iz američke savezne države Idaho, misli da je pronašao bolji i točniji odgovor na to pitanje. Legitimitet njegovoj teoriji daje i činjenica kako je njegova studija objavljena u časopisu Nature, najcjenjenijem časopisu na svijetu za znanost.

Changizi misli da bore koje se stvaraju na koži služe istoj svrsi kao i žlijebovi na automobilskim gumama, provođenju vode. Bore na koži stvaraju kanale koji omogućavaju vodi da lakše iscuri s kože kad pritisnemo neku mokru površinu našim prstima. To omogućava prstima da ostvare bolji kontakt sa mokrom površinom a nama da bolje primimo neki predmet.

Još od sredine tridesetih godina prošlog stoljeća znanstvenici znaju da se bore na prstima ne javljaju ako su živci u prstima prekinuti, što znači da ih kontrolira živčani sustav.

„Naišao sam na rezultate ovog istraživanja i odmah mi je sinulo da naborani prsti sigurno moraju imati nekakvu funkciju" rekao je Changizi. „Pričao sam o tome sa svojim studentom koji je, onako usput, dobacio da bi to mogli biti žlijebovi za kišu. Briljantno!"

Upitan zašto prstima treba neko vrijeme da se naboraju, umjesto da taj proces ide brže, Changizi teoretizira kako se koža želi „uvjeriti" da je u stvarnom i dugoročnijem dodiru sa mokrom površinom te da bi bilo kontraproduktivno da vam se koža nabora pri baš svakom dodiru s vlagom, kao kad jedete voće, na primjer.

„Trenutno razmišljamo o tome koje bi bilo optimalno vrijeme potrebno koži da iz uobičajenog prijeđe u stanje naboranosti" zaključuje profesor.