I danas su mediji objavili da su u Dravi pronađena dva tijela ... Dvije djevojke, maturantice Grafičke škole odlučile su da im je život pretežak i odabrale put u nepoznato, nadajući se vjerojatno da će njihovi problemi, ma kakvi oni bili, biti riješeni nakon fizičkog prestanka postojanja.

Dvije obitelji izgubile su svoje ljubimice i sigurno se pitaju koji je stvarni razlog ovog drastičnog čina, i to još na takav način. Sjećamo se dviju rapskih djevojčica koje su skočile sa zvonika crkve sv. Ivana ... i one su taj čin najavljivale, kao i trojica mladića iz Starih Mikanovaca koji su se ubili u razmaku od mjesec i pol dana. A popis je sve duži i sve se teže sjetiti svih onih koji su otišli vlastitim izborom.

U zemlji u kojoj su zvijezde ekscesni likovi koji se jednom ili dvaput pojave u nekoj „emisiji o showbizu" ili uđu u foto galeriju na portalu naslovljenu „Poznati na špici", političari i gospodarstvenici idu u Remetinec Business Academy umjesto na forum u Davosu a premijerka smišlja rebalans proračuna perući suđe, ne treba čuditi što gubimo mladost po štagljevima, tavanima, rijekama i jezerima Lijepe Naše.

Sveprisutni Facebook postao je, nažalost, mjesto na kojem bi svakodnevno trebali provjeravati statuse i poruke osoba koje su vam drage, jer sve više mladih svoje frustracije iskazuje na taj način, najavljujući kako će sami sebi nauditi.

Vlada ima „važnijih" problema, kako pokrpati rupe u proračunu daljnjim zaduživanjem te iste djece, prikazujući to kao „reprogramiranje" i koristeći riječi koje ta djeca nisu ni naučila u školi od svojih umornih i potplaćenih učitelja i profesora kako bi prikrila činjenicu da zemlja tone u sve dublje beznađe.

Nadležne su institucije birokratizirane do bola, uhljebljujući podobne likove ove ili one političke pozadine, tako da je prevencija mrtvo slovo na papiru ... Tko god iskoči iz sustava nekom akcijom ili inicijativom, brzo završi u zapećku, a državna je služba postala sinonim za lagodan život bez puno rada, obaveza i odgovornosti.

Kad bi autor teksta volio Azru, citirao bi i neke stihove primjerene za ovakve situacije, no to nije slučaj. Pjesnici i autori tu jednostavno nemaju mjesta, jer lirske figure ne mogu jasno predočiti stanje u glavama tih mladih ljudi koji su otišli ... Primjerenije bi bilo citirati neke autore punk pokreta, koji su uvijek visoko dizali srednji prst vlasti, poručujući da se i njih treba čuti.

Političari sa svojim službenim automobilima, karticama i mobitelima, dogovorima ispod stola i iza zatvorenih vrata odgovorni su svojim glasačima. E pa, gospodo, vaši se trenutni i potencijalni glasači ubijaju zato što vide da vas nije briga za njih, zato što su vam usta puna slatkih obećanja koja ne ispunjavate, zato što ne vide nikakvu perspektivu u ovoj zemlji.

Ta djeca nisu branila ovu zemlju s puškom u ruci, to su radili njihovi očevi i djedovi. I kad vide njih kako ostaju bez posla, kad im roditelji ne mogu kupiti osnovne potrepštine za normalan život, kad vide kako se njihovi vršnjaci čiji su roditelji politički podobni vozaju u bijesnim autima i troše mjesečne plaće njihovih roditelja na par rundi pića ... kako da ne pomisle da su rođeni u krivo vrijeme i na krivom mjestu.

Dame i gospodo političari, na vlasti, pri njoj i protiv nje, ta su djeca trebala biti budućnost ove zemlje ... Nisu. A vi ste, vjerovali ili ne, najviše krivi za to.