U znanstvenom časopisu Scientific American, profesorica Lench napisala je da je ljutnja signal da je osoba naišla na izazov dok pokušava ostvariti neki cilj. Kad se naljutite, trebali biste se "zaustaviti, orijentirati se na ono što se događa i razmotriti najbolji način da odgovorite" kako biste postigli svoj cilj, navodi Lench. 

"Primjerice, radite na važnom projektu, ali računalo se stalno "ruši". Bijes bi vas mogao potaknuti da uređaj odnesete na popravak ili da ga razbijete o pod. Obje radnje uklanjaju prepreku, ali samo prva omogućava da se ostvari cilj, odnosno dovrši projekt", ističe Lench. 

Kako bi ispitali učinak ljutnje na postizanje izazovnih ciljeva, Lench i njezini kolege proveli su niz eksperimenata na više od 1000 ljudi. Prvo je dio sudionika dobio zadatke koji su ih trebali razljutiti, a ostali zadatke koji im nisu trebali pobuditi taj osjećaj. Potom su svi sudionici dobili nove zadatke s jasnim ciljem i pratećim izazovom ili preprekom, poput rješavanja anagrama ili igranja teške igre. 

Lench je rekla da je istraživački tim otkrio da su sudionici, koje se u prethodnim zadacima razljutilo, bili uspješniji od ostalih u idućim zadacima.

Međutim, kad su ciljevi bili previše jednostavni, ljutnja nije poboljšala ishode. Primjerice, kada su sudionici morali rješavati jednostavne zagonetke ili igrati jednostavnu video igru, oni koji su bili ljuti nisu ostvarivali bolje rezultate od onih koji se nisu tako osjećali. 

Profesorica pojašnjava da nalazi ne znače da se trebate namjerno razbjesniti kako biste postigli cilj pošto taj osjećaj može dovesti do postupaka s ozbiljnim negativnim posljedicama, ali i da se ljutnja, kad je čovjek osjeti, ne treba potiskivati, već se može usmjeriti u rješavanje izazova i prepreka na putu prema cilju.