U posljednje dvije godine intenzivno se raspravlja o donošenju novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima čiji je cilj implementacija Direktive o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu (DSM Direktiva 2019/790), koja je donesena kako bi se osigurala bolja zaštita nositelja autorskih i srodnih prava u odnosu na velike internetske platforme (Google, Facebook, YouTube i dr.).

Iako je Hrvatska bila među prvim zemljama u Europskoj uniji koja je započela postupak implementacije Direktive te je provedena sva predviđena zakonska procedura i svi stručnjaci koji su radili na nacrtu su se složili s konačnim tekstom Zakona te je Zakon prošao prvo čitanje u Saboru početkom veljače, drugo čitanje još nije niti najavljeno. Stoga je sada već očito da novi zakon neće biti izglasan u roku koji je predviđen za implementaciju Direktive (do 07. lipnja 2021. godine).

S druge strane je velik broj zemalja (Francuska, Nizozemska, Njemačka, Mađarska...), koje su s procedurom krenule poslije nas, Direktivu već implementiralo ili su pri kraju s postupkom. Iako je Direktiva pozitivan pomak ka boljoj zaštiti svih dionika kreativnih i kulturnih industrija u digitalnom dobu, nažalost od početka njene implementacije od strane izvođačkih udruga stvara se privid da postoji sukob između diskografa i izvođača te se pokušava iskoristiti ovaj trenutak za uvođenje nekog novog prava izvođača i poslovnog modela u Hrvatskoj.

Slijedom tog je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek još u veljači najavila da će biti održana tematska sjednica u Hrvatskom Saboru, na koju će se pozvati izvođači i diskografi. Tom prilikom je najavila da će, ako se ne postigne dogovor, "zakonodavac morati ojačati smjer za koji budemo smatrali da je ispravan". 

No, pitanje je zašto ministrica Obuljen Koržinek uopće drži da je potrebno raspravljati o nekom novom poslovnom modelu kada je isti već detaljno raspravljen i odbijen prilikom donošenja Direktive na razini Europske unije te gdje leži njezin interes da se uopće upusti u uređivanje privatnopravnih odnosa izvan zakonom dopuštenih okvira? U svakom slučaju ostaje za vidjeti hoće li Hrvatska slijediti put Europske unije ili će pokušati zaobići one vrijednosti i slobode koje su osigurane europskim zakonodavstvom.